Dinamo je doslovno projurio Poljudom, uvjerljivo svladavši Hajduk na Poljudu 3:1. Naprosto je susret djelovao kao jednosmjerna ulica. Modri su je otvorili uraganski, zabili dva gola, a onda je Hajduk preuzeo kakvu-takvu inicijativu. Ipak, nije mu ona pomogla. U drugom poluvremenu se, osim bakljada Torcide i Boysa, na terenu nije događalo gotovo ništa, a Dinamo je Hajduku otišao na plus deset i došao na korak do naslova prvaka. Mario Kovačević je pred medije stigao dobro raspoložen, a kako i ne bi bio nakon dominacije na Poljudu.
Čini se da ste se prošetali Poljudom…
– Možda tako izgleda, ali čim smo se opustili i počeli petljati, došli smo u problem. Kad smo zabili treći zgoditak, smirila se utakmica i zasluženo smo pobijedili.
Govorilo se da vam Zvonimir Boban slaže momčad, je li to istina?
– Prošle godine smo imali četiri trenera i svatko dovodi svoje. Volio bih da se u Zagrebu bolje zna gdje sam radio i s kojim ljudima. Ne bi Zvone Boban to sebi dopustio. Ali neka misli tko što hoće.
Imate deset bodova viška, kako gledate na iduću sezonu? Već se možete ozbiljno pripremati…
– Ne znam je li ikoja momčad u Europi promijenila toliko igrača. Vidite koliko nam Europa pomogne, koliko je to brže. Kad tako igramo, ne može nam u Hrvatskoj nitko ništa. I još nešto: moram pohvaliti suđenje i atmosferu. Realno, mi smo trenutačno bolji od Hajduka.
Hajduk sada navija za vas u Kupu…
– To je lijepo čuti, Hajduk i Dinamo su uvijek dva najveća hrvatska kluba.
Što je bio ključ preokreta sezone?
– Predugo bi trajalo kad bih počeo govoriti. Svi su jedva čekali da padnem. Klub je stao iza mene. Mene novinari u Zagrebu ne cijene, ja to znam. Ali nema kod mene euforije. Uvijek sam radio najpoštenije što mogu i to mi se sada vraća. Ne volim puno pričati.
Koju poruku imate za skeptike?
– Ma što? Kakvu poruku? Nema toga kod mene. Čudi me da se nekad druge trenere diže u nebesa nakon jedne pobjede. Ne bih puno govorio, vodio sam ja u životu i veće borbe od ove.
Kako do kraja sezone držati momčad motiviranom?
– Mi smo već napravili selekciju, nije još ništa gotovo i nema euforije. Veseli me što igramo dobro, a možemo biti još i bolji. Vjerujem da ćemo ove sezone ostvariti sve ciljeve.
Hoćete li jednog dana na klupu Hajduka?
– Tko zna što će biti, ja Hajduk cijenim kao klub koji je uz Dinamo najveći u Hrvatskoj – zaključio je Mario Kovačević.
Gonzalo Garcia, pak, i nije bio neke volje, evo kako je vidio utakmicu.
U 11 minuta dva gola, što se dogodilo?
– Ne znam zašto smo bili slabi i gubili duele. Okružili bismo ih s tri, četiri igrača i opet ništa. Griješili smo, a oni to ne dopuštaju.
Kako dalje, hoćete li ostati trener Hajduka?
– Pokušat ćemo biti bolji, meni je žao igrača jer daju i više od sto posto. Pogriješili smo puno individualno, a to se ne smije raditi. Mogli smo se vratiti u utakmicu, a onda opet primili gol. Ne možeš napredovati ako primaš ovakve golove. Momčad je htjela, ne mogu reći da nije. I u drugom dijelu bili smo puni energije, ali nije bilo dovoljno.
Utakmica s Rijekom ostavila je posljedice…
– Ne mogu ja doći ovdje i ništa ne kazati. Imamo mladu momčad koja mora napredovati. Neki su došli iz država u kojima se nogomet ne igra kao ovdje. Golovi se događaju, mi sad padamo na jednostavnim stvarima. Najjednostavnijim. Ako želiš biti prvak, to ne ide tako.
Zašto je Marko Livaja počeo s klupe?
– Zato što Michele Šego igra sjajno cijele sezone. Dobio je čak na zadnjem treningu udarac, ali je dao sve od sebe da zaigra. Problemi? Ja ih nemam s Livajom, a on možda nije navikao sjediti na klupi. On želi igrati svaku utakmicu i to je sasvim normalno.
Realno, prvo mjesto je daleko. Što planirate u narednih 11 utakmica?
– Nama je prosjek godina 23, koliko još prigoda da dam mladima? Mene ne zanima imaš li 10 ili 45. Ako zaslužiš, igrat ćeš. Sljedeću utakmicu želim pobijediti. Nije još gotova sezona. Mi smo sada drugi, a prvaci nismo bili dugo, dugo. Treba se boriti i za to drugo mjesto. I to je isto realnost. Mi ćemo rasti, ja se ne bojim.
Je li se ekipa energetski potrošila u Rijeci, je li vas Dinamo ičim iznenadio?
– Nije, oni su pobjednička ekipa. Naši igrači su sjajno trenirali, svi su došli na trening iza Rijeke, koji su mogli propustiti. Imamo puno mladih igrača. Točno je da smo se istrošili, ali to nije moglo toliko utjecati. Ne možete od djece očekivati isto kao od nekoga tko je profesionalac 20 godina – zaključio je Gonzalo Garcia.
