Između “nule” na Rujevici u veljači i spektakla u finalu Kupa na Opus Areni u svibnju, Dinamo i Rijeka za subotu su zakazali “intermezzo” na Maksimiru. Iako su trupe Víctora Sáncheza jedine na hrvatskim terenima ovoga proljeća obuzdale stroj Marija Kovačevića, postavile im ležeće policajce na domaćem terenu i otkinule dva boda (0:0) na Rujevici, španjolski će stručnjak sada imati opipljivo zahtjevniju zadaću. Dinamov bolid niže najbrže krugove kao u Formuli 1 i konkurente ostavlja u prašini s četiri, pet, šest ili sedam lopti u njihovoj mreži, a momčad s Kvarnera kašljuca i ostvarila je tek dvije pobjede u zadnjih sedam ispita.
“Sedmica” koju su Modri isporučili protiv Osijeka (7:0) prije dva tjedna se, pak, u riječkom slučaju prošle nedjelje pretvorila u poraz (0:2) koji je samo nastavio nizati alarme u dvorištu (još uvijek) aktualnog prvaka. Pitanje je trenutka, pritom, kada će Rijeka ostati bez ove etikete jer Dinamo furiozno juri prema povratku titule u Maksimirsku 128. Iako je Sánchez na udaru kritika zbog rotacija i eksperimenata, pa možda živi na posuđenom vremenu i neće biti iznenađenje ako iduće sezone ne bude na istoj klupi, jedini je u protekla četiri mjeseca u Hrvatskoj zaključao Dinamo.
Bila je to pragmatična partija u kojoj su Zagrepčani dominirali u posjedu, a iako su bili bliže pogotku, taj su dvoboj okončali bez izraženih prilika i konkretnih situacija. Dok se treneru Rijeke opravdano spočitavaju odluke i ideje protiv “manjih” suparnika u prvenstvu, protiv jačih i skupljih (čitaj: Šahtara, Sparte Prag, Strasbourga i Dinama) činilo se da je “svoj na svome”, pa se svima odupirao s jasnim mehanizmima i obrisima, a ovaj će okršaj biti nova provjera te iste taktike i filozofije. S istom će namjerom istrčati i u Maksimiru, naročito jer će biti bez usluga svoje “desetke” i najboljeg igrača, Tonija Fruka, zbog čega će kaskati u napadačkim križaljkama i kreaciji. U posljednjih pet prvenstvenih dvoboja Rijeka je zabila samo tri pogotka, a autor sva tri bila je upravo glavna karika, na čije usluge neće računati protiv Dinama.
Kovačević je, pak, otkrio sveti gral i stvorio famoznu “igru”, napravio “rock and roll” u Maksimiru, ono što se u Dinamu vrjednuje jednako ili, čak, i više od samih pobjeda, pa njegovi igrači otključavaju apsolutno sve blokove u prvenstvu, a onda nemilosrdno nižu majstorije, prilike i golove. U posljednjih pet partija Dinamo je na brutalnom prosjeku od 5,2 pogotka po susretu, a u zadnjih deset prvenstvenih dvoboja Rijeka je jedini suparnik koji nije primio najmanje tri pogotka, koliko su minimalno dobivali Istra, Varaždin, Gorica, Hajduk, Slaven Belupo, Lokomotiva te Osijek i Vukovar po dvaput.
Dinamo će i u subotnjem derbiju jurišati “sto na sat”, samo da bi što prije i matematički potvrdio titulu, dok će Rijeka tražiti ispiranje gorčine, ali i pokušati patentirati, odnosno ponoviti istu formulu igre s kojom će se suprotstaviti istom suparniku u finalu Kupa u Osijeku 13. svibnja. Dvije različite perspektive između ovih klubova trenutačno servira i puki pogled na ljestvicu, na kojoj Dinamo ima 28 bodova više, a izvjesno je da bi maksimirska družina mogla okončati sezonu s rekordnom razlikom nad Rijekom otkako je “lige 10”, koja se dogodila u sezoni 2022./23., kada su Zagrepčani imali 32 boda više od njih.
Mario Kovačević dokazao je znanje u kreaciji napadačke igre, njegova momčad ruši golgeterske rekorde i postavlja nove granice, ali Víctor Sánchez je pokazao da zna otupiti oštricu favorita. No, sve osim domaće pobjede u subotu vjerojatno bi se etiketiralo kao – iznenađenje.

