Bila je to ponuda “uzmi ili ostavi” i mogao sam si osigurati život, ali nisam mogao iznevjeriti klub i ljude koji su mi dali priliku kada mi je bilo najteže, riječi su Marija Kovačevića stare jedva godinu dana, nakon što ga je pod božićnom jelkom dočekao poklon u obliku novog ugovora sa Slaven Belupom. Kontekst priči, pak, daje izdašna ponuda iz Saudijske Arabije, koju je trener odbio uoči blagdana, a suradnju s “farmaceutima” onda je produžio do ljeta 2027. Dok ta godina još nije niti na vidiku, nogomet je ponovno režirao filmsku priču i glavnog protagonista ovog scenarija u vrijeme idućeg, odnosno, ovog Božića nacrtao u maksimirskim dvorima.
Mario Kovačević u novom je uredu predstavljen petog dana lipnja, kada je u medijsku dvoranu ušetao sa širokim osmijehom, u pratnji Zvonimira Bobana, a na klupi “modrih” je, eto, u nedjelju otvorio i treće godišnje doba. S prvim danom zime, Dinamov trener zaokružio je (prvih) 200 dana na najzahtjevnijem poslu u karijeri, a dok je sam proteklih dana najavio “dublje analize” prvog dijela sezone – s očekivanim naglaskom na kadar i “doselekciju” – i njegov će se rad ovih dana ocjenjivati.
Njegove su trupe počele furiozno i dominantno, s četiri trijumfa na otvaranju i četiri čiste mreže, a prvo bodovi su “prosuti” kod Varaždina u petom kolu (2-2). S četiri pobjede i remijem, pak, njegova je momčad i zaključila jesenski dio prvenstva, a puni plijen nisu ugrabili samo protiv Hajduka (1-1). Kroz statističke naočale, Dinamo je, osim po broju bodova, najefikasnija družina lige s 38 pogodaka, devet više od Splićana, a s jednim primljenim golom manje od “bilih” (16 naprema 17) su se prerušili i u najčvršću obranu.
Dojam? Maksimirski je klub i dalje najveći favorit za konačno slavlje u svibnju, s obećavajućim otvaranjem kampanje i stabilnim zaključkom prvog dijela sezone, ali i s evidentnim prostorom za napredak. Kovačević je derbije protiv Hajduka i Rijeke odradio s 83 posto osvojenih bodova – tri pobjede i jedan remi – što je osjetan napredak u odnosu na prethodnu sezonu, kada Dinamo nije imao recepturu za najteže utakmice i na njima je, zapravo, izgubio prvenstvo jer je na kraju bio poravnat s Riječanima po broju bodova, ali je imao slabiji učinak u međusobnim duelima. Međutim, (n)ovu Dinamovu momčad su u prvom dijelu tekuće sezone razoružali Gorica, Lokomotiva, Vukovar i Istra. Upravo je posljednji poraz u hrvatskim dvorištima, na Aldu Drosini, rezultirao “resetom” i famoznim sastankom u svlačionici. Ta se točka, barem zasad, pretvorila u prekretnicu jer je Dinamo nakon te utakmice pokazao drugačije lice.
Drugačiji je, doduše, iz te večeri izašao i Mario Kovačević, koji kao da je tada postao svjesniji (n)ovog radnog mjesta. Nije više bilo nedodirljivih, oči su usmjerene i prema kraju klupa za pričuve i svlačionice, a ne samo prema prvih četiri ili pet stolica, dok su procesu “oživljavanja” kumovali i novi lideri. Prvi među njima je Miha Zajc, koji je taj status nanovo potvrdio u završnoj partiji protiv Lokomotive, kada je bio ponajbolji igrač na terenu, a nakon što se ozlijedio Josip Mišić, kapetanska je vrpca sletjela na njegovu ruku. Kovačević je nogometno znanje dokazivao u protekle dvije godine u Varaždinu i Slaven Belupu, zbog svoje je nogometne filozofije i završio u Maksimiru, ali i u startu mu je predviđeno duže vrijeme na prilagodbu jer je Dinamo, ipak, dimenzija više. I tako je i bilo.
S prvih šest mjeseci u klubu, trener je zaključio “probni rok”, kroz kojega su (gotovo) svi prošli u životima, a iako se u kriznim vremenima šuškalo i o potencijalnoj smjeni, s titulom jesenskog prvaka je otklonio te priče i prilično mirno skicira plan zimskih priprema. Svog drugog ciklusa u Dinamu, nakon kojega će se očekivati još više i još bolje, jer tako to funkcionira u Maksimirskoj 128, u kojoj se živi od dana do dana. Mario Kovačević je izbrojao svojih 200, a prethodna dva trenera, Nenad Bjelica i Fabio Cannavaro, zajedno su u ta dva mandata skupili 195. Za promjene treba vremena.
