TANDEM PROŠLOSTI ILI BUDUĆNOSTI
Livaji i Rebiću treba dati još jednu sezonu za trofejni posljednji ples
Prvi dan proljeća 2026. donio je Hajduku rekordnu pobjedu na gostovanjima u 1. HNL, ujedno i prelazak brojke od 2000 pogodaka u 35 nogometnih prvenstava Hrvatske od 1992. godine, ali trener Gonzalo Garcia je nakon trijumfa 6:0 protiv posljednjeplasiranog Vukovara ustvrdio:
– Nema ozbiljne analize nakon ovih 6:0.
Novinari mu u Osijeku nisu postavili niti jedno pitanje, što se možda i nikad ranije nije dogodilo bilo kojem treneru Hajduka, čime su obje strane bile suglasne da je budući drugoligaš preslab suparnik da bi bio mjerilo pravih mogućnosti ovog Hajduka. Za podsjećanje što su nekad značile šestice na gostovanjima treba izdvojiti dvije utakmice iz tadašnje jugoslavenske lige. Davne 1955. Hajduk je 3. travnja u Zagrebu svladao Dinamo 6:0 i na kraju bio prvak, a to je do danas ostala najuvjerljivija pobjeda nad sada najvećim rivalom u Hrvatskoj. Hajduk je predvodio rođeni Zagrepčanin Bernard Bajdo Vukas, kao autor dva pogotka, ali isti učinak imali su i Joško Vidošević Jole i Sulejman Rebac Sula.
Pamti se i legendarna “beogradska šestica” od koje će se 9. svibnja ove godine obilježiti jubilarnih 50 godina. Na stadionu JNA svladan je Partizan 6:1, ali sastav Tomislava Ivića na kraju sezone 1976. nije bio prvi jer je Partizan u Ljubljani svladao Olimpiju u zadnjem kolu 1:0, golom postignutim u sedmoj minuti nadoknade (sudio je Dušan Maksimović iz Novog Sada), iako tada nije postojalo službeno nadoknađivanje vremena kao danas.
Ova šestica protiv Vukovara, na tugu Hajdukovih navijača, ići će uz bok ovoj beogradskoj po kriteriju da splitski klub ni ove godine neće osvojiti trofej, s obzirom da u zadnju četvrtinu prvenstva od devet kola ulazi s točno 10 bodova zaostatka za Dinamom. Nerealno je očekivati da se može dogoditi čudo pa da Zagrepčani prokockaju toliku prednost, tako da će se preostali nastupi Hajduka uglavnom gledati kroz prizmu tko će iz aktualnog kadra i sljedeće sezone nositi bijeli dres.
U toj slagalici dva uvjerljivo najzanimljivija imena su Marko Livaja i Ante Rebić, koji će oba ovoga ljeta napuniti 33 godine. Prvi je dosad imao vrlo turbulentan odnos s trenerom Garcijom i nije zasad produljio ugovor koji mu vrijedi do 2027. godine, dok Rebiću ugovorna obveza ističe u lipnju. Trebaju li oni Hajduku i hoće li igrati za njega i poslije ljetne pauze? To su dva pitanja koja bez prestanka zvone u ušima svakome tko čak i samo površno prati splitski klub. Odgovor na to trebao bi ponajprije dati novi sportski direktor, koji još nije imenovan, ali i trener Garcia kojeg će se najviše pitati.
Hoće li se oni složiti s prevladavajućim mišljenjem da Livaja i Rebić mogu još igrati na visokoj razini u bijelim bojama Hajduka, ostaje za pričekati, a prije toga mogu se ponuditi različita viđenja i argumenti za i protiv. Na početku na stol se može staviti statistički podatak da Hajduk nije izgubio utakmicu kada su njih dvojica zajedno startali. Iako se to dogodilo samo osam puta, ostvareno je šest pobjeda, dva remija, gol-razlika je 20:4, a ukupno su postigli devet golova i imali sedam asistencija. Zvuči jako dobro i odmah budi maštu navijača što bi bilo da primjerice startaju u 80 ili 90 posto utakmica?
I ovih devet kola do kraja mogli bi biti sjajan lakmus papir za eksperimet, koji to i nije jer nekoliko je prisilnih razloga zašto ovaj tandem ove sezone nije zasjao punim sjajem. Rebić je u klub došao prošlog ljeta nakon što je prethodne sezone u Lecceu imao skromnu minutažu. Bez kompletnih priprema i nedovoljno spreman, u prva dva-tri mjeseca nije mogao ponuditi što može i što se od njega traži. Tek je u završnici 2025. u nekoliko utakmica podsjetio kako izgleda pravi Rebić, skoro na razini izvedbi za reprezentaciju Hrvatske s kojom je 2018. osvojio legendarno srebro na Mundijalu u Rusiji.
No, dok je Rebić nadolazio u formu, Livaja je padao u sve veću nemilost trenera Garcije i poslije pobjede na gostovanju u Puli u 10. kolu, počeo sve više grijati klupu. Golgeterska eksplozija Michelea Šege i njegove kvalitete u obrambenom presingu, oduzele su Livaji status startnog napadača u formaciji 4-2-3-1, a na sve se nakalemila i ozljeda zadnje lože. Tako se on i Rebić nisu uspjeli spojiti kao starteri u najboljem trenutku za njih, koji bi nedvojbeno donio i značajne koristi igri, a vjerojatno i rezultatima Hajduka. Onih osam zajedničkih utakmica od prve minute zapravo je samo 30 posto mogućih, što je u svjetlu borbe za trofeje daleko premalo, kada se traži puni doprinos igrača njihovog kalibra u najjačim utakmicama.
Posljednji primjeri su bili u četvrtfinalu Kupa u Rijeci kada je baš Livaja zamijenio Rebića, a doživljen je nevjerojatni poraz s dva primljena gola duboko u nadoknadi, kao i ligaški derbi u Splitu protiv Dinama gdje Garcia opet započinje bez Livaje u početnoj jedanaestorici i gubi 1:3, čime je praktički riješeno pitanje prvaka u korist Dinama.
Nakon što je u pobjedi 2:1 protiv Lokomotive postigao jubilarni stoti gol za Hajduk, a 88. u ligi, čime je rekorder među 277 strijelaca u onih 2004 koliko je klub postigao u 1. HNL od 1992. i prve sezone, Marko Livaja je samoinicijativno otvorio dušu pred novinarima. Tada je između ostalog kazao:
– Trener Garcia preferira igrače drugačijeg profila od mene i drugačije gledamo na nogomet.
Golemu težinu ima ta konstatacija i uvelike objašnjava misterij zašto je statistički ovo njegova najlošija sezona u Hajduku od 2021. kada je došao na Poljud (osam golova i šest asistencija u 25 nastupa), ali u svemu se javljaju i određeni paradoksi. Prvi je jednostavna činjenica da ima još devet utakmica u kojima se brojke značajno mogu poboljšati, a drugi da Livaja uopće ne igra loše u zadnje vrijeme otkako se riješio, po njegovom priznanju, dvomjesečne muke s ozljedom i nedovoljnom spremnošću.
– U takvom stanju nisam ni mogao očekivati više minuta i golova – priznao je također.
I utakmica u Vukovaru, kao i nekoliko ranijih pokazala je uspon forme i sve bolje uklapanje u Garcijine taktičke sheme i ostale zahtjeve, a četiri gola i tri asistencije u prošlih šest ligaških dvoboja konkretan su doprinos. Kako je i Rebić u prošlih 10 utakmica imao pet pogodaka i četiri asistencije, sada se već dolazi do ozbiljnog uzorka koliko bi dvojac mogao dati Hajduku, kada bi bio na gornjim granicama mogućnosti i da potpuno zdravi i spremni zajedno prođu kompletne pripreme. Baš iz ovih razloga bit će izuzetno zanimljivo pratiti posljednju četvrtinu prvenstva, koja bi mogla imati presudnu ulogu u tome hoće li Livaja i Rebić ostati u Hajduku i sljedeću sezonu. Ako njihova forma i učinak budu na aktualnom tragu, pa tko u splitskom klubu ne bi poželio još jedan njihov zajednički, pa makar i posljednji ples u potrazi za naslovom prvaka?
