Majstori nogometne igre, a takvi zasigurno jesu Marko Livaja i Ante Rebić, uvijek sa sobom nose onu dvostranu medalju koja se nekad okrene na jednu, a nekad na drugu stranu. Jedna je ona genijalna, a druga ona kada ih noge ne slušaju i igraju utakmicu sami protiv sebe. E, pa nekadašnje je Hajdukove reprezentativce u Koprivnici okrenulo na tu drugu stranu. Dogodio im se “onaj” dan.
A da će tome biti tako, bilo je jasno već od druge minute susreta. Da, već se tada vidjelo da će Livaja i Rebić teško pobijediti sami sebe. Jer to u genijalaca tako ide. Nema sredine. A sve je počelo još od prvih napada, kada je Livaja pod prekršajem izgubio prvi duel protiv Tomislava Božića, a Kolarić to obostrano navlačenje odlučio pustiti, da bi nakon toga ubačaj sa strane, koji je trebao biti Hajdukov, bio dodijeljen Slavenu. Tu je kapetan Hajduka samo zakolutao očima, a Rebić pogledom ispod oka pogledao pomoćnog suca. A kad on složi takav pogled, sasvim je jasno da se suzdržava… Dakle, pričamo o rasponu između 2. i 5. minute utakmice. I ne, nisu dva genijalca došla sebi cijelu utakmicu. Sve što se događalo u prvih par posjeda nastavljeno je i kasnije. Livaja je i dalje vodio bitke s Božićem, a i s Kolarićem koji mu je, ruku na srce, mogao dosuditi i koji prekršaj više, dok je Rebić često ludio sam na sebe jer mu ništa nije polazilo za nogom. A igrali su onako kako igraju uvijek. Pokušavali su odigravati i kombinirati od prve, izbacivati suigrače u situacije. Recimo, već u drugom napadu na utakmici Hajduk je mogao povesti. Livaja je smirio jednu dugu loptu i ostavio je Melnjaku, a ovaj se našao sam na sedam metara od gola. No, gađao je mlako i slabo, kao da ga je iznenadila takva situacija. A iznenadila je i Livaju koji se samo okrenuo i nastavio dalje.
Nije utakmica protiv Belupa bila prva u koju Livaja i Rebić uđu lošije. Znalo se to i ranije događati, ali bi se uvijek majstori pribrali. Jednom kada bi stigli na radnu temperaturu, bivala bi to pjesma od igre. Ovog puta tome nije bilo tako. Zapravo, možemo reći da se prvi put otkad skupa igraju za Hajduk nisu uspjeli naći cijelu utakmicu. Nikako nisu nadošli.
Poglavito Marko Livaja, koji je nervoznu predstavu začinio četvrtim žutim kartonom u prvom napadu drugog poluvremena nakon što nije sviran očit prekršaj Tomislava Božića. Dakle, Bijeli će se bez Livaje suprotstaviti Osijeku u utorak… Imao je što kapetan Hajduka reći Kolariću, kao da ga pita: “Sinko, što ti je, je li s tobom sve u redu?” A taj je nedosuđeni kontakt kod Livaje i Kolarića prelio čašu. Kapetan Bijelih žestoko je odmahnuo rukom i zaradio javnu opomenu. I zapravo u ovih par redaka stane sva Livajina izvedba u Koprivnici. Puno duela dalje ili bliže vratima i puno razgovora sa sucem ili sa samim sobom. Nekad opravdano, nekad čak i ne.
A Ante Rebić djelovao je vrlo slično, ako ne i isto. On je također nizao svoje “bicikle”, u okršajima s protivnicima bio je čak i uspješniji od Livaje, ali to nije bio Rebić na kojeg smo navikli. Gledao je većinom u pod i bio vidno ljut. Opet, nekad na sebe, nekad na suce i tko zna na koga sve ne. Jer se dogodio taj dan. A o kakvoj li je onda klasi riječ kada je Hajdukov krilni napadač i u takvom stanju uspio zabiti praktički dva gola. Prvi je pravi dodir majstora. Dočekao je jedan Pajazitijev ubačaj i iz poluokreta neobranjivo trznuo glavom za izjednačenje. Isto je napravio još jednom, tamo u 63. minuti, kada je prihvatio jednu Brajkovićevu loptu u prostor i natjerao Božića da zabije autogol.
Mi ga pripisujemo Rebiću, bez obzira na to što kaže službena statistika… No, Hajduku u Koprivnici nisu bile dovoljne dvije Rebićeve genijalnosti. Ovog puta bile su dovoljne tek za bod. Zašto su dva izgubljena? Vjerojatno zato što su Rebić i Livaja bili izvan utakmice. A konačno, zašto su izdanja njih dvojice toliko važna za Hajduk, ne igra li na terenu još devet igrača? Da, igra, ali su u ovom Hajduku Livaja i Rebić generatori svega. Od atmosfere do raspoloženja i angažiranosti. I ne treba stoga čuditi što je i ostatak momčadi poprimio nervozne i nepovezane konture.
O njima dvojici, jer je nekad majstore sasvim dovoljno tako osloviti, uvijek pričamo kroz paralele zato što i jesu slični, ako ne i isti u mnogočemu. Zato i jesu jako dobri, vjerojatno i sjajni prijatelji van terena, a na njemu uvijek međusobno djeluju. I kad je dobro i kad je loše. U Koprivnici ih je “okrenulo” da igraju utakmice protiv samih sebe i definitivno se nisu uspjeli pobijediti. A posljedično je Hajduk uzeo samo bod.
