Alexis Mac Allister, svjetski prvak s Argentinom i važan igrač Liverpoola posljednjih sezona, iskoristio je uvertiru utakmice s madridskim Atleticom (2:1) da u javnosti adresira svoju frustraciju statusom na Anfieldu. Klub mu još nije ponudio novi ugovor, požalio se na press-konferenciji, ali on će svejedno nastaviti ulagati maksimum napora kad god istrči u crvenom dresu.
Nešto nije u redu s Argentincima ovog ljeta, shvatili smo već nakon finala Svjetskog prvenstva u kojem su se igrači nacionalne momčadi, potpuno nemoćni u igri protiv Španjolaca, ponašali kao divlja horda. Dojmovi o barskoj tučnjavi, nakon koje je Leandro Paredes kažnjen zabranom od 10 utakmica, jedva da su se stišali, a u prvom planu se već našao Julián Álvarez koji je odlučio po svaku cijenu istjerati svoj sanjani transfer u Barcelonu. Završilo je tako da su ogorčeni Atleticovi navijači oblijepili Madrid porukama da napadača više ne žele vidjeti u crveno-bijelom dresu, a klub je za promjenu odlučio pokazati gard, spustio je rampu za prijelaz i primorao igrača da se vrati treninzima.
Mac Allisterov slučaj razlikuje se od Álvarezova u toj mjeri što je 27-godišnjak u kritičnim trenucima utakmice s “colchonerosima” lansirao projektil sa 18 metara kojim je “probušio” Jana Oblaka i donio Liverpoolu prvu pobjedu u Ligi prvaka ove sezone. Na drugoj strani, niti disident Álvarez nije bio nezapažen: asistirao je suigraču Marcosu Llorenteu za vodstvo gostiju, a kasnije je udarcem s 25 metara pošteno rastegnuo vratara Alissona.
Nakon više od 150 utakmica i 20 golova za “Redse”, s jednom premierligaškom titulom i jednim Liga-kupom u trofejnom ormariću, Mac Allister je osjetio kako ga klub kažnjava za lanjsku neuspješnu sezonu. Ceh za taj fijasko već je platio Arne Slot, trener koji je odmah u prvoj godini mandata isporučio naslov, a njegov je nasljednik Andoni Iraola očito procijenio da je neke prvotimce pametnije ostaviti u procesu monitoringa nego ih odmah nagraditi novim ugovorima. Dojučerašnji menadžer Bournemoutha tek počinje slagati momčad po svojem ukusu i, prema prvim signalima, inzistirat će na kupovini eksplozivnih i gladnih igrača poput Bradleya Barcole. Za ovu francusku “pticu trkačicu” Liverpool je PSG-u platio 125 milijuna eura, a on je protiv Atletica ušao u dvije velike prilike, ali nije pronašao put do mreže. Golgeterski dio posla odradili su veznjaci Dominik Szoboszlai i Mac Allister.
– Imali smo uoči utakmice upitnike oko Barcole, budući da cijelo ljeto nije igrao i ne znamo koliko nam minuta na igralištu može ponuditi. S terena sam ga povukao jer je osjetio grčeve, ne radi se o ozbiljnoj ozljedi. Dok je bio na terenu, Barcola je ušao u dvije velike šanse, “jedan na jedan” s vratarom. Nije postigao gol, ali golovi će doći. Važno je da stiže na pozicije gdje ga želim vidjeti – objašnjava Iraola.
Kada je o Atleticu riječ, mnogi nogometaši Diega Simeonea na ulazu u novu sezonu ne stižu na mjesta gdje ih karizmatični trener želi vidjeti. Ili, preciznije, kasne u obrambenim reakcijama zbog čega momčad biva kažnjena golovima već četvrtu utakmicu zaredom. Protiv Seville inkasirani gol nije bio skup (3:1 pobjeda), ali u preostale tri utakmice patio je bodovni učinak.
– Definitivno primamo previše golova. Dva protiv Villarreala, tri na gostovanju u Bilbau, sada još dva protiv Liverpoola. Znam da neki ne vole to čuti, ali momčad je još uvijek u izgradnji i trebat će malo vremena da podesimo automatizme u igri – sliježe ramenima Simeone.
Kuriozitet derbija na Anfieldu ogleda se u podatku da Marcos Llorente na ovom stadionu redovito igra kao dopingiran. Premda golovi kroz karijeru nikada nisu bili njegov zaštitni znak (37 golova u 306 nastupa za Atletico), u dnevnom boravku Liverpoola postigao ih je već pet. Ovaj posljednji manirom velikog strijelca, tako što se ušuljao iza leđa obrane taman na vrijeme da izbjegne zaleđe te u završnici ljevicom matirao vratara. Za nešto više Atleticu je ipak trebao još poneki raspoloženi igrač, jer Llorente i Oblak nisu mogli sami dovući momčad do pozitivnog rezultata.
