Prije točno pola godine, gorčina u ustima Marija Kovačevića zamijenjena je širokim osmijehom. Iako su dojmovi s uzvratne utakmice finala Kupa na Rujevici još bili svježi, nakon što je sa Slaven Belupom zakoračio na korak do Rabuzinova sunca, strateg iz Jablanice petog je dana lipnja predstavljen u maksimirskim dvorima na najvećoj pozornici u svojoj trenerskoj karijeri. Nakon što su i nevolje zahvaćale njegov raj u prvih šest mjeseci mandata s “modrima”, Kovačević i poslije prvih pet derbija sezone – protiv Hajduka, Rijeke i Osijeka – nosi etiketu “mister 100 posto”.
Dinamo je dvaput rušio Osječane – koji su, doduše, u borbi za preživljavanje među elitom – dvaput je svladao branitelja naslova, jednom na Rujevici i jednom na Maksimiru, a vjerojatno najzreliju partiju pod novim je trenerom odradio na Poljudu. Slalomska vožnja Arbëra Hoxhe po splitskom travnjaku i ispaljivanje torpeda u režiji Mounsefa Bakrara bili su dovoljni za trijumf maksimirskog kluba u dvorištu najljućeg rivala. Iako taj derbi nije odisao uzbuđenjima i prilikama niti na jednoj strani, gosti su strpljivo, mudro i svjesno navlačili Hajduk u zamku, a zatim i grabili puni plijen.
Iako su Splićani imali 63 posto posjeda lopte i dominaciju u dodavanjima (588-344), Dinamo je bitku završio sa šest udaraca više (14-8), ali i s dvije lopte u mreži Ivice Ivušića. Elementarnim iščitavanjem statistike jasno se nameće zaključak da su Kovačevićeve trupe bile konkretnije, opasnije i provodile plan igre, dok se izvedba Garcíjine momčadi svela na sterilno i bezidejno kruženje oko gostujuće obrane koja je, pak, zaključala Marka Livaju i ostatak napadačke družine.
Za razliku od dvije posljednje bitke u Europskoj ligi, protiv Celte Vigo i Lillea – kada je Dinamo odmjeravao snage s jačima i bogatijima, ali je prevladavao dojam da im je mogao pružiti kvalitetniji otpor boljom pripremom utakmice – Kovačević i stožer su derbi protiv Hajduka na Poljudu skicirali na pobjednički način. Kod Hajduka se, pritom, nazire uzorak i manjak plana u igri s loptom. Primjerice, Splićani su u petardi na Rujevici prije dva tjedna imali čak 69 posto posjeda lopte, a u remiju protiv Varaždina prošlog vikenda 68 posto. Na drugoj strani spektra, pak, Hajduk je dvije (po)najbolje utakmice ove sezone odradio u Gorici i Puli, kada je s tri gola svladao domaćine, ali s 47, odnosno 49 posto posjeda lopte. Dakle, kada su i “bijeli” prepustili igru suparniku.
Želi li Dinamo ponoviti recept s Poljuda, ponovo će trebati sinkroniziranu partiju obrane u kojoj će, u usporedbi s prvom utakmicom, biti Domínguez i McKenna, dok bi bokove trebali preuzeti Mikić i Pérez Vinlöf. Ključnu rolu, doduše, trebali bi odraditi vezni igrači, koji su u rujanskoj pobjedi Dinama sužavali koridore za Hajdukove napadačke križaljke i tjerali ih na beskonačnu uspavanku dok su po oduzetoj lopti ekspresno otvarali prostor za (polu)kontre, preko kojih su “modri” i slavili.
Kandidaturu za maksimirski trojac u sredini terena na subotnjem derbiju ističu Mišić, Zajc i Bennacer, a u napadačkoj je liniji samo jedna nepoznanica. Strijelci iz splitskog dvoboja, Bakrar i Hoxha, nisu upitni u udarnoj postavi, ali još se ne zna hoće li ih Kovačević spojiti s Beljom ili će, pak, na desno krilo instalirati probuđenog Topića, što bi značilo da će Alžirac odjenuti ruho špice. Upravo je on s pogocima protiv Hajduka i Rijeke, pa i Fenera, najavio da bi mogao biti novi Dinamov “Mr. Derby”, možda i u ovoj utakmici.
