Srđan Lakić po jednom je bitnom parametru najvažniji agent SHNL-a. Nekadašnji centarfor s odličnom karijerom danas zastupa tri najbolja igrača tri naša iznimno značajna kluba – Diona Belju (Dinamo), Tonija Fruka (Rijeka) i Luku Vrbančića (Osijek). Svi bi oni već ove zime mogli otići u inozemstvo, što bi žestoko oslabilo njihove klubove, ali i bitno promijenilo odnose u ligi. Teško je zapravo reći je li u ovom trenutku Dinamo ovisniji o Belji, Rijeka o Fruku, ili Osijek o Vrbančiću.
A što kaže Srđan Lakić? Možemo krenuti s Beljom, koji je ljetos navodno odbio transfer od 20 milijuna eura, a u Dinamu sada već barataju s iznosom koji je blizu 30 milijuna. Hoće li Beljo već u siječnju napustiti Dinamo?
– Kod Diona nema panike niti potrebe da ode pod svaku cijenu. Njegova vrijednost neće nestati ako ostane još nekoliko mjeseci. Sljedeći klub mora ga vidjeti kao važnu devetku, a ne samo kao tržišnu priliku ili pričuvnog napadača. I sljedeći klub mora odgovarati Dionovom stilu igre, kako bi se i na toj višoj razini nastavio razvijati. Važno je jako i što mu klub može ponuditi u sportskom smislu, a ne samo u novcu. Ako se takav klub pojavi u zimi, ozbiljno ćemo ga razmotriti. Ako se ne pojavi, Dion će nastaviti zabijati u Dinamu i njegova će pozicija biti još snažnija.
Kako će Dinamo odbiti ponudu koja bi bila blizu 30 milijuna?
– Ne želim licitirati iznosima i otežavati buduće pregovore. Bilo je ozbiljnih ponuda i ne bi me iznenadila odšteta u tom rasponu. Dion je pokazao da nije igrač jedne dobre sezone, nego napadač koji u kontinuitetu može postizati pogotke i biti važan za momčad. Zabija u prvenstvu, Europi i reprezentaciji, ali još mi je važnije što je postao kompletan i dominantan napadač koji utječe na cijelu momčad. U Dinamu je jako napredovao, puno je bolji igrač nego što je bio prije dolaska.
Toni Fruk je u zadnjoj godini ugovora s Rijekom, već se mjesecima priča o tome hoće li ga produžiti ili neće?
– Toni je rijedak profil. On je prava desetka u vremenu u kojem takvih igrača ima sve manje: razumije prostor, vidi rješenje prije drugih i može odlučiti utakmicu zadnjim dodavanjem ili pogotkom. Njegova je situacija bitno drukčija od Dionove jer ulazi u osjetljivu fazu ugovora. Rijeka legitimno želi zaštititi svoju vrijednost, a Toni želi sportski iskorak i ostati konkurentan za reprezentaciju. Moj je posao pronaći rješenje koje poštuje klub, ali i trenutak karijere igrača.
Najjednostavnije rješenje bilo bi da Fruk napusti Rijeku već u siječnju? U tom bi slučaju profitirali i Rijeka i Fruk?
– Mislim da je zima realan trenutak za transfer, ali samo ako se pojavi odgovarajući klub u kojem će igrati važnu ulogu. Ne želimo otići bilo kamo samo zato da bismo rekli da je napravljen transfer.
Rijeka nema vremena, jer na ljeto će Fruk biti slobodan?
– Pritisak i ultimatumi rijetko proizvedu najbolji posao. Najbolji transferi nastaju kada klub, igrač i novi klub razumiju zajednički interes. Moj je pristup upravo takav. Ne želim da se Rijeka osjeti zakinutom, ali ni da Toni propusti priliku koja je važna za njegovu karijeru.
Kolika je Fruka aktualna tržišna vrijednost? Zna se da je Rijeka očekivala transfer od 10 milijuna?
– Tržišna cijena uvijek ovisi o više čimbenika: godinama igrača, njegovu statusu u klubu i reprezentaciji, trajanju ugovora, potrebama kupca i poziciji kluba koji prodaje. Fruk ima svoju vrijednost, ali meni je važnije pronaći pravi klub za njega. Ne zanima me nekakav “vrišteći” naslov nakon transfera, nego da za dvije godine možemo reći kako je odluka o izboru novog kluba bila dobra. To je pravi cilj. U takvoj odluci ne smijemo pogriješiti.
Luka Vrbančić oduševljava igrama u Osijeku i stoga je mnogim klubovima na radaru. Možemo li i njegov transfer očekivati već na zimu?
– U razgovorima smo s Osijekom i tražimo najbolje rješenje. Trenutačno nije najvažniji novi ugovor, nego njegov razvoj i sljedeći korak. Hoće li se to dogoditi na zimu ili sljedećeg ljeta, vidjet ćemo. Luka je jedan od najinteligentnijih igrača koje sam vidio. Zna određivati tempo, organizirati igru i upravljati momčadi. Ozbiljan izazov bit će pronaći klub u kojem će sve to moći raditi na većoj brzini i intenzitetu, a da pritom ne izgubi kvalitetu odlučivanja.
Nedavno ste preuzeli i hrvatskog reprezentativca Marca Pašalića. Bili ste kod njega u Orlandu, tamo trenutačno nije u najboljoj situaciji.
– Sve je to relativno. Prošle sezone bio je jedan od najvažnijih igrača momčadi, a sada je u drukčijoj ulozi. Trener ima svoje ideje i koristi ga na način koji je meni pomalo neobičan. Marco, naravno, nije zadovoljan minutažom, ali profesionalac je i svaki put kada dobije priliku pokazuje kvalitetu. Ako se otvori nova mogućnost, razmotrit ćemo je.
Koliko je teško napraviti transfer iz MLS-a u Europu?
– U posljednje četiri ili pet godina iz MLS-a su u Europu prodana samo tri igrača starija od 24 godine. To pokazuje koliko je tržište zahtjevno. Međutim, Marco je ljevak koji može igrati krilo i krilnog beka. Može stvarati višak, asistirati i zabijati. Takav igrač uvijek ima vrijednost. Već postoji interes klubova, ali on ima još godinu i pol ugovora i trenutačno je usredotočen na svoj klub. Želim mu pomoći da izbori status koji odgovara njegovoj kvaliteti.
Puno slušamo o tome da je SHNL izgubio dio ugleda koji je imao u Europi. Kako po vama europsko tržište gleda na SHNL?
– Mladi igrači iz HNL-a relativno se lako prodaju jer klubovi u njima vide potencijal i spremni su taj potencijal platiti. Kod starijih je igrača situacija znatno teža. Kod njih su puno sumnjičaviji, koliko god oni bili dominantni u našoj ligi.
Zašto?
– Najveći problem naše lige je intenzitet, o čemu se i kod nas sve više priča. Europski klubovi nemaju dovoljno povjerenja da će igrač koji dominira u HNL-u moći pratiti brzinu i zahtjeve najjačih liga. Danas Europa plaća intenzitet. To je jedna od najvažnijih stvari u modernom nogometu. Prošli vikend bio sam u Češkoj i uživo pogledao njihove dvije prvenstvene utakmice. Razlika u intenzitetu igre između njihovih i naših prvenstvenih utakmica je očita. Tamo se doista igra izuzetno intenzivno, s mnogo presinga, tranzicije i napadačkog nogometa. Čak i klubovi koji nisu među boljima u ligi igraju u visokom ritmu.
Očito onda morate dodatno uvjeravati kupce kako Beljo, Fruk ili Vrbančić mogu pratiti ozbiljan intenzitet?
– Na neki način da. No, kada igrač radi razliku, postiže pogotke i potvrđuje kvalitetu na međunarodnoj razini, to je vrlo snažan argument.
Je li Belji otegotna okolnost to što se prije tri sezone nije nametnuo u Augsburgu?
– Ne bih rekao. Klubovi gledaju sadašnju razinu, razvoj i kontinuitet. Beljo je napravio ogroman iskorak i pokazao kvalitetu. Napokon, među klubovima koji ga žele je i nekoliko klubova iz Bundeslige. Odluka o dolasku u Dinamo pokazala se stoga odličnim izborom.
Je li Dinamo od početka bio vaš prvi izbor?
– Iskreno, osobno u početku nisam vidio Dinamo kao sljedeću opciju. Augsburg ga je želio vratiti i računao je na njega kao na važnog napadača, što je bio moj prvi izbor. Međutim, Dion je želio samo u Dinamo. Rekao je da se ondje vidi i da vjeruje kako je to pravi put za povratak na razinu koju želi dosegnuti. Kada igrač tako jasno zna što želi i kada vidiš koliko je uvjeren u svoju odluku, to je za agenta velika stvar. Tada je moj posao bio učiniti sve da se taj transfer realizira.
U Dinamu je još jedan vaš igrač – Niko Galešić. Kako gledate na njegov status?
– Njegova je ambicija igrati na svojoj prirodnoj poziciji stopera i imati važnu ulogu u Dinamu. Razumijem i klub, koji ima svoje planove i konkurenciju na tim pozicijama. Dakako da se ne slažem sa svim odlukama Dinama, ali moraš ih poštovati i radom pokazati da nisu bile ispravne. Vjerujem u Nikinu kvalitetu i mislim da može biti jedan od najboljih obrambenih igrača u HNL-u. Ali da bi to dokazao, mora igrati u kontinuitetu.
Jeste li ljetos razmišljali da ga odvedete iz Dinama?
– Razgovarali smo o tome, ali njegova je želja otići iz Dinama jednoga dana kao važan igrač, kao netko tko je vodio momčad i ostavio trag. Želi s Dinamom ostvarivati rezultate i imati značajnu ulogu. To je njegov plan i uvjeren je da će ga ostvariti. Moj je zadatak pomoći mu da ostane mentalno stabilan, usredotočen na nogomet i spreman kada dobije priliku.
Vrbančića ste prije godinu i pol dana odveli iz Dinama u Osijek?
– Zato što je za njegov razvoj bilo važno da igra i preuzima odgovornost. Luka je prošao nekoliko vrlo korisnih faza. Kao mlad igrač otišao je u Dubravu, gdje je kroz drugu ligu upoznao seniorski nogomet, lošije terene i drukčije protivnike. Potom je u Lokomotivi često igrao na pozicijama koje mu nisu bile prirodne, uglavnom na desnom krilu. Nakon toga trebao mu je klub u kojem će imati važnu ulogu na svojoj pravoj poziciji, u sredini terena, gdje može organizirati igru i određivati njezin ritam.
Zar nije mogao dobiti takvu priliku u Dinamu?
– Najsretniji bih bio da je Dinamo mogao razviti njegov talent i dati mu prostor. Luka je Dinamovo dijete. Ali znamo koliko je posljednjih godina bilo promjena trenera, uprava i ljudi koji vode klub. U takvim okolnostima nije jednostavno mladom igraču osigurati kontinuitet. Luka je, međutim, imao veliku želju dokazati koliko vrijedi. Rekao je da vjeruje u sebe i da se ne boji izazova. Ta njegova odlučnost mene fascinira. Luka je s 19 godina bio spreman potpisati za Istru, jer je vidio da je u Dinamu u drugom planu. Pazite, govorimo o mladom igraču Dinama za kojeg su se zanimali veliki europski klubovi.
Vrbančić je bio vaš prvi igrač kojeg ste angažirali kao agent?
– Tako je, Luka Vrbančić bio je moja prva ozbiljna priča. Imao je 13 godina. U to vrijeme dosta sam se bavio mladim igračima u Dinamu, zanimao me razvoj, rad u akademiji i način na koji se izgrađuje igrač. Nisam tada ni znao hoću li biti trener ili raditi nešto drugo.
Kako ste postali zaposlenik ROOF-a, jedne od najjačih svjetskih menadžerskih agencija?
– ROOF je znao za moj rad, jer smo već duže vrijeme surađivali, ali vrata agencije mi je zapravo otvorio transfer Sadija Manéa iz Bayerna u Saudijsku Arabiju. On je već bio igrač agencije, a ja sam sudjelovao u pripremi i realizaciji tog posla, rekordnog u povijesti agencije. Moja priča s ROOF-om priča je o uspjehu, ali nisam čovjek koji slavi ono što je bilo jučer. Kada sam ulazio u agentski posao, nisam imao namjeru živjeti od imena bivšeg igrača. Želio sam ponovno nešto izgraditi od početka i biti vrhunski u novoj profesiji. To je zahtijevalo puno učenja, putovanja, razgovora i odluka koje drugima možda nisu imale smisla. A ponekad moraš imati i hrabrosti izgledati ludo dok drugi još ne vide ono što ti vidiš. Danas sam dio velike međunarodne platforme, vodim vrhunske igrače i uživam njihovo povjerenje. To je uspjeh, ali i velika odgovornost. Moj cilj nije ostaviti dojam jednim velikim prijelaznim rokom, nego godinama donositi odluke koje će igračima izgraditi velike karijere.
