Možebitni problem Gonzalu Garciji može predstavljati da će kompletnu momčad trenirati tek koji dan prije utakmice s Rijekom, pogotovo ako se vodimo prošlošću i prvom stankom kada je Bijelima nedostajalo 11 igrača zbog reprezentativnih obveza. I u tom periodu su kasnije došla i dva vezana poraza. Jedina ove sezone.
No, isto tako, praktički cijela momčad reprezentativaca dokaz je kvalitete koju ovaj Hajduk ima. A, dakako, i širine. Širine o kojoj smo naveliko svih ovih godina slušali kroz kontekst da ne dostaje. E, ove sezone nije tome tako. Od igrača koji su trenutno raspršeni diljem svijeta, a nose Hajdukov dres može se sastaviti respektabilna momčad. Zapravo, toj bi ekipi jedino nedostajao centralni napadač. Ali bi definitivno i takva imala što za reći u okviru SHNL-a.
Recimo, na vratima Ivica Ivušić, desno Hodak, a lijevo Šimun Hrgović uz stoperski par sačinjen od Mlačića i Racija. Dva zadnja vezna bi zatim bili Sigur i Pajaziti, a ispred njih bi ulogu “desetke” obnašao Rokas Pukštas. Na krilima bi ordinirali Bamba i Durdov, a napadač, eto, nedostaje. Ali bi se moglo u tom slučaju i zagrabiti u dvorište bivših reprezentativaca, a trenutno igrača koji treniraju na pomoćnom i glavnom travnjaku Poljuda u iščekivanju suigrača. Šego, Livaja ili Rebić bili bi moćan dodatak momčadi na koju Garcia još čeka, a raštrkana je diljem svijeta. Definitivno bi ta momčad uredno bila u vrhu lige i imala bi što za reći. A kad im se još doda spomenuti trojac uz prisustvo Almene, Krovinovića, Guillamóna, Brajkovića i ostalih dobije se miks od nekih 20-ak igrača kojima Garcia raspoređuje uloge i minutažu.
Neki od tih reprezentativaca u svakodnevici uopće ne participiraju redovno niti imaju zagarantirano mjesto u prvih 11. Recimo, Raci je došao i odmah prošao kroz velika vrata, ali ga je istisnuo sjajni Branimir Mlačić. U prošloj je utakmici na klupi bio čak i Pajaziti uslijed lošije forme, a Bamba i Durdov su već duže vrijeme na klupi i ulaze kao dodatna injekcija energije u nastavku. Sama činjenica po kojoj je velik dio ove jedanaestorice trenutno kod Garcie u roli rotacijskih igrača dovoljno govori kakvu su momčad sastavili Rakitić i Vučević. I njima to praktično može biti satisfakcija. “Zamirisalo” je hajdučkom puku nešto pozitivno još početkom ljeta kada je spomenuti dvojac preuzeo svoje funkcije, a sada se pokazuje da su zaista napravili posao za golemi plus.
A Garcijine riječi da on nema početnu i rezervnu postavu su zaista istinite. Dobro on zna da će mu kroz sezonu trebati svaki igrač, da će biti kartona, ozljeda. Nakon Osijeka je spomenuo Bambu u kontekstu da je u prvih mjesec dana sezone bio najbolji igrač, a Danas taj Bamba ulazi u 80. minuti. Fran Karačić, recimo, po mnogima najbolji desni bek prošle sezone, ulazi duboko u sudačkoj nadoknadi kako bi se potrošilo nešto vremena, a ima i još igrača koji bi se mogli nabrojati.
Protiv Osijeka su, primjerice, na klupi Bijelih bili Lučić, Silić, Gonzalez, Guillamón, Kalik, Livaja, Raci, Melnjak, Bamba, Karačić i Durdov. Eto, baš smo o Guillamón i Gonzalezu onomad pričali kao o šlagu na tortu, ali nisu niti blizu istog. Nisu trenutno niti blizu udarne postave Gonzala Garcie, a obzirom na situaciju teško da će to i postati u skorije vrijeme. A neke prilike za prvi dojam su već dobili. I očito ih nisu iskoristili.
Svakako, uvijek se govorilo da ekipe s najvećim ambicijama, poput ove Hajdukove, moraju imati praktički dvije momčadi. Dugo je godina takvo nešto stvarao Dinamo i dominirao hrvatskim nogometom, a ove sezone su Garciji Vučević i Rakitić složili takvu ekipu da ga trenutno glava boli koga će izabrati. A razlog je vrlo jednostavan, svi su dobri. To su, reklo bi se, slatke glavobolje.
A dokaz široke lepeze definitivno jest cijela jedna Hajdukova momčad koja je trenutno u reprezentacijama. Ako njima dodamo recimo Brajkovića koji je bio na prošlom okupljanju, može se složiti i cijela momčad bez Šege, Livaje ili Rebića. Naravno, fiktivno, ali i takva bi ekipa definitivno svima dala “papra”. I dokazuje koliko je ovaj Hajduk zaista igrački jak.
