Bila je to, pogotovo u Italiji, romantična najava. Inter na gostovanju na Bernabeuu, protiv čovjeka s kojim je na tom istom stadionu, prije 16 godina, milanski klub doživio vrhunac povijesnih dosega.
Jose Mourinho bit će vječno upisan u anale kluba vodivši plavocrne u osvajanje trostruke krune. Naslov prvaka i kup Italije, europska titula i histerija u pozitivnom smislu slavlja, pomiješana s onom negativnom u kontekstu odlaska Portugalca.
Scena u kojoj se vidi kako ulazi u službeni automobil Real Madrida, netom što je s igračima, vodstvom i navijačima Intera slavio primitak trofeja, a onda se vraća iz automobila samo da bi zagrlio Marca Materazzija, stopera koji je na mobitelu nekome “plakao”, lajt motiv je priče.
Mourinho se vratio da ga zagrli i zajedno su plakali što je njihovoj trijumfalnoj storiji došao kraj.
Jose Mourinho već se prije toga dogovorio s Florentinom Perezom, koji je Massimu Morattiju platio klauzulu od 16 milijuna eura, te je preuzeo Blancose. U tri sezone, uz jednu titulu, uglavnom je Portugalac natjecateljski neispunjen, pogotovo u europskom kontekstu, širio samo negativu oko sebe.
Posvadio je Real sa svima, uključujući institucije nogometa, ali i dobar dio nesklonih mu navijača. Onih koji nisu mogli prihvatiti da Real igra nogomet na bazi destrukcije suparničke igre, odnosno da bude zatvoren i živi od kontranapada. Ono što je u Interu bilo zakon i ostvarilo sve velike rezultate, to je u Realu bila nakaradnost…
Dakle, 16 godina kasnije, gotovo u to nitko više nije vjerovao, pogotovo ne nakon Mourinhovih padova u više klubova (Man. United, Roma, Fenerbahče), dočekao se dvoboj Intera na Bernabeuu kojeg vodi portugalski stručnjak. U svojoj karijeri Mourinho je vodio samo Romu protiv Intera, i u šest utakmica doživio je pet poraza (uz jednu pobjedu). Emocije na Meazzi, pogotovo u prvom povratku nakon 2010., u kup utakmici u veljači 2022., bile su posebne. Jose Mourinho doživio je ovacije, najveće moguće počasti od navijača…
U utorak navečer bilo je manje emotivnosti, uglavnom je tretirana u najavnim presicama dva trenera, jer je Christian Chivu bio jedan od aktera Mourinhove momčadi kada je Inter ostvario “triplettu”. Međusobni respekt, anegdote, dobro raspoloženje, a onda na utakmici borba. Sukladno glamuru kadra kojeg ima Real, i bez obzira na odsustvo Camavinge, Gulera, Bernarda Silve, odnosno Militaa, Asencija, Mendya i Rodryga, očekivalo se da će domaćin na svom travnjaku dominirati.
No, ovo nije bio Inter iz Mourinhovih dana, onaj koji se prioritetno brani, a onda ubada iz protuudara. Milanska je momčad istrčala na prestižnu pozornicu kao da je “kod kuće”, samopouzdana, željna nadigravanja i napadanja suparnika. Kao da je takvom taktikom Chivu iznenadio Mourinha, iako nismo sigurni da bi i uz neka druga saznanja Portugalac nešto značajno promijenio.
Inter je u prvih desetak minuta odmah propustio nekoliko šansi, a možda je bolje kazati da je najavu svoje sjajne forme odmah iskazao Thibaut Courtois. Belgijski vratar, iako je u 35. godini, i dalje vrhunski brani. Iskoristili su to njegovi suigrači, koji su za razliku od Interovih, bili nemilosrdni kad im se ukazala prilika za poentiranje. Te prilike su im na groteskan način servirali interovci.
Prvo je novak iz Liverpoola, Jones petljao nedaleko svojeg kaznenog prostora i ležerno kratko dodao Bissecku, koji je valjda zapeo zapeo za travu i omogućio Diazu da uposli brzonogog Mbappea. Takve poklone Francuz teško propušta. Postigao je 71. gol u Ligi prvaka, čime se izjednačio s Realovom ikonom Raulom te je na petom mjestu vječne liste strijelaca europskog elitnog natjecanja. Mbappe je po realizaciji impresivan. U 26 utakmica za Real u Ligi prvaka postigao je čak 23 pogotka!
Interov “black out” imao je i reprizu devet minuta kasnije. Golman Martinez, Španjolac, sanjao je veliku večer na Bernabeuu, ali se ona u 23. minuti nagovještavala kao noćna mora. Povratnu loptu Pavarda je zaustavio i onda pokušao pred golom (!) driblingom izbjeći pritisak Valverdea. Kad mu je ovaj izbio loptu prema golu, Martinez je postao svjestan da je možda upropastio svoje prilike da se dugoročnije etablira kao rješenje za Interovu jedinicu.
Istini za volju, u nastavku je Španjolac obranio više teških udaraca, neke i čudom, kao u slučaju Bellinghamovog tap-ina iz blizine. Trener Chivu ga je pohvalio za reakciju nakon kiksa, što može značiti da će mu i dalje davati šansu…
U prvom dijelu utakmice dominacija Intera djelovala je na trenutke nestvarno za Realove kriterije, možda ne za Mourinhove. Naime, gosti su imali čak 70% posjeda i kontinuirano su pleli mrežu oko domaćeg šesnaesterca. Treba ipak reći da je više prilika imao domaćin, što će se na kraju pokazati i u statističkom kontekstu. Real je postigao dva pogotka nakon što je imao 16 udaraca na gol (osam u okvir), dok je Inter ostao na nuli nakon što je uputio 21 udarac (sedam u okvir).
U drugom dijelu Real je smanjio minus u posjedu, na 42-58, pa ukupan omjer kontrole lopte bio 64-36% za goste. Kako bi kazao Mourinho, Inter je bio vrlo dobar, razigran, ali Real je znalački iskoristio svoje šanse. Uz razliku što je Courtois obranio više teških udaraca, dok je Martinez prvo častio domaćina a onda tek doprinio da poraz ne bude izraženiji…
Uglavnom, na planu igre bolji je dojam ostavio Inter. Real i dalje ima problem u organizaciji igre te se puno toga svodi na individualne poteze Mbappea, Vinicijusa, Bellinghama. Navijači su već počeli gunđati jer valjda osjećaju da slabosti iz Seville, gdje je Real izgubio od Betisa, nagovještavaju još jednu “tešku” Mourinhovu eru.
Može li njegov Real ovaj put biti uspješniji? Rano je još za takve zaključke, ali kada momčad pobjeđuje onda se rezultatom mogu “sakriti” određene slabosti, ali kada nedostaje identitet igre i njen rast, i rezultat će posljedično kopniti.
Što se Intera tiče, uz dobru igru, pogotovo Dioufa (brz i prodoran) te Carlos Augusta (strijelac), Chivu može graditi optimizam za nastavak sezone. U Italiji konkurencija im realno nije dorasla u borbi za vrh. U Europi žele (naj)više, ali je konkurencija žestoka.
I da, Christian Chivu pružio je Petru Sučiću pola sata igre na Bernabeuu. Nije bio dojmljiv hrvatski reprezentativac, izgubio je nekoliko važnih lopti, manjkalo je i preciznosti u pasu…
