Srećom po Bijelo-plave što je dan ranije Vukovar izgubio jer inače…
S Opus Arene trebali bi poslati pismo zahvale u Varaždin, kojeg doduše nije zanimalo što se događa u borbi za ostanak jer su u Gradskom vrtu igrali za sebe i potvrdu plasmana u Europu, s obzirom na to da se još jednom potvrdilo kako Osijek nije u stanju sam odraditi posao. Bijelo-plavi su u Gorici izgubili treći put u nizu, četvrti ligaški dvoboj uzastopno nisu zatresli protivničku mrežu (iako su ostali brojni upitnici zbog čega je poništen pogodak Jelenića), a sve je bilo gotovo već nakon 12 minuta utakmice u kojoj su poražavajuće ostala prazna sva mjesta na tribini predviđenoj za predstavnike gostujućeg kluba. Ne pamtimo kada se i je li se uopće ikada dogodilo da baš nitko iz užeg klupskog vodstva Bijelo-plavih ne bude uz momčad na nekom gostovanju.
– Ovo je, po meni, U-15 nogomet. To nije natjecateljski nogomet, to nije seniorski nogomet – otpustio je kočnice Tomislav Radotić i bez ikakve ograde prokomentirao uvodne minute utakmice u kojima je odlučen njezin ishod.
Umorilo ga je i potrošilo ovih 12 utakmica u kojima je uspio podići momčad s prvenstvenog dna i izboriti ostanak, što mu je i zadano u zadatak kada je imenovan za privremenog trenera. Taj prefiks “v. d.” imat će još samo jednu utakmicu jer je prije nekoliko dana prilično jasno najavio kako po završetku sezone odlazi s klupe. A prije fajrunta rekao je istinu u lice.
– Očigledno je selekcija igrača i kvaliteta došla do izražaja. Došli smo u situaciju da smo nekonkurentni. To je, nažalost, realnost. Ovaj stožer uspio je ispuniti cilj, a samo mi znamo način na koji smo uspjeli ovo izvući… Zaista sam uzimao na sebe i kada sam trebao i kada nisam trebao, pokušavao sam skrenuti fokus s igrača da njih rasteretimo, da ih dobijemo. Neki su dobro reagirali, ali bojim se da većina nije. Izuzetno loša selekcija je napravljena, toliko je nekakvih situacija koje se događaju da mene srce boli. Ovih 15 bodova koliko je ovaj stožer uspio skupiti bilo je krucijalno. Vjerujte mi, a to kažem iz prve ruke, kako možemo biti jako sretni što smo ostali prvoligaši – kazao je nakon što je i službeno konačno završila borba za ostanak.
Srećom pa je ostalo još samo 90 minuta, vrlo izvjesno mučnih, do kraja mučne sezone u kojoj su na Opus Areni ušli s prilično optimizma, a zaključili je najgorim plasmanom kluba otkako se igra HNL. Bilo je dramatičnih sezona u 35 dosadašnjih izdanja hrvatske nogometne lige, ali Osijek nijednu do aktualne nije zaključio na pretposljednjem mjestu. Međutim, veći je problem što perspektive za iduću sezonu, barem iz aktualnog trenutka, ne izgledaju ništa bolje. Nadamo se da griješimo, ali otvorenih pitanja, i to onih ključnih, je previše.
Vremena je sve manje, a posla preko glave. Predsjednica Alexandra Vegh u prvim mjesecima svoga mandata fokusirala se na peglanje financija – a reže se i štedi i gdje treba, ali, nažalost, i gdje ne treba – i još nije oformila sportsku vertikalu u Opus Areni. Osijek očito nema trenera za iduću sezonu, a na odlasku je ili pred odlaskom pola svlačionice iako, ruku na srce, nitko neće suzu pustiti zbog kraja generacije koja je ostvarila najgori HNL plasman u klupskoj povijesti – petorici ističu posudbe koje neće biti produžene, trojici ugovori, dok ih čak devetorica ulaze u posljednju godinu ugovorne obveze. Nužan je ozbiljan remont kadra, ali ni mjesec i pol dana prije početka prijelaznog roka na Opus Areni nije imenovana osoba koja bi to trebala napraviti. A s obzirom na količinu posla to bi trebala biti prilično sposobna osoba jer ne samo što će trebati nadomjestiti kvantitetu nego pronaći i dodatnu kvalitetu kako se sezona na izmaku ne bi ponovila. Nekakvi temelji za prijelazni rok već su trebali biti napravljeni, ali njih nije imao tko napraviti. Sportskog direktora Osijek nije trebao imati jučer ili ga dobiti sutra, nego je trebao biti imenovan još prije mjesec dana kada je sporazumno raskinut ugovor s Alenom Petrovićem. Ali zato ima pomoćnika sportskog direktora koji, kako mu i funkcija kaže, nema izvršnu moć u donošenju odluka. A to se ne osjeti samo na prvoj momčadi, nego i u mlađim kategorijama. Na prijedlog voditelja Škole nogometa sportski direktor, uz njegovu prethodnu suglasnost, nosi predsjednici na potpis stipendijske ugovore, a kako taj kanal nije ustrojen, ni ta se formalnost ne može odraditi.
Ako uskoro ne pronađu kvalitetno rješenje za možda i ključnu funkciju u sportskom sektoru na Opus Areni bi mogli biti dovedeni pred zid, a onda će biti osuđeni na povlačenje paničnih poteza koji, čak i ako su doneseni u najboljoj namjeri, najčešće znaju biti pogrešni. A to je ono što Osijeku, pogotovo nakon ovakve sezone, najmanje treba.
