Već u prve dvije utakmice sezone Istra 1961 doživjela je više sudačkih zakinuća. Čak i glavni sudački šef Bertrand Layec senzacionalno je priznao da je Puležanima neopravdano poništen gol za 2:1 protiv Lokomotive. Pravorijek za drugu utakmicu, u Splitu, ništa neće promijeniti, taman i da Layec evidentira ono što je bjelodano. Sudac Mateo Erceg, uz asistenciju VAR-a Ivana Matića, vidljivo je zakinuo Puležane za dva kaznena udarca.
Kod prvog, golman Silić hvata za nogu Maurića prije šuta na gol, kod drugog Van Hoorenbeeck laktom udara Jaganjca u skoku. Suci su, nakon utakmice, po protokolu odgovorili predstavnicima Istre i naveli izlizano tumačenje za sve sporne situacije – nedovoljan intenzitet! Kao i onaj o slobodnom sudačkom uvjerenju, i ovaj alibi samo je nemušt pokušaj da se prikrije ono što je od osnutka temelj svih problema HNL-a sa sucima, a to je različitost interpretacije istih slučajeva. To je i glavni generator kontinuiranog i, nažalost, uvjerljivog dojma o neravnopravnom statusu sudionika HNL-a. To je i osnovni uzrok zašto Hrvatska nema sudaca u značajnijim europskim kupovima ili reprezentativnim turnirima.
Patrik Pavlešić i Mario Zebec protiv Lokomotive su pokazali što znači dva različita kriterija prosudbe oko sličnih situacija (nepriznavanje pogodaka) unutar jedne utakmice. Mateo Erceg i Ivan Matić to su samo još eklatantnije potvrdili u Splitu. Nije ključni problem što tzv. elitni suci i VAR-ovi pogriješe, nego je temelj svih problema to što imaju različite kriterije jednih te istih propisa. Nota bene, govorimo o prva dva kola sezone, kada, po logici, nema natjecateljskih napetosti.
Ovakav status nije ekskluzivni problem Istre 1961, nego većine klubova. No jasno je da je Istra bez ikakve snage u sustavu HNS-a i, kao takva, u tom interesnom lancu najlakše ju je zakidati. HNS, a posljedično i suci, nemaju nikakav respekt, a kamoli obzir da se uzbuđuju zbog primjedbi iz Pule. Pogotovo što, osim protokolarnih “kulturnih priopćenja”, nema reakcija vlasnika iz Baskije. Oni se ponašaju kao da bi se radije ispričavali Savezu što šira javnost s gorčinom ukazuje na sudačke štete.
Ne čini to javnost (samo) zbog Istre, nego zato što takav neravnopravni kriterij pogađa i druge klubove, odnosno najviše šteti vjerodostojnosti lige. Ona se desetljećima nikako ne može izdići iznad sumnji, čak ni uz pomoć VAR-a, i kao da je to devijantno ponašanje postalo prihvatljivim standardom. Zato, umjesto dojma elitne nacionalne razine, imamo uvjerljiviji dojam da je to (p)ostala liga za bedake…
