Ako će Dinamo za godinu dana u ovo doba izgledati kao prava europska momčad, sve što govori Mario Kovačević i emitiraju iz kluba dobit će potvrdu, stradanja koja su na granici sramoćenja nitko razuman neće uzeti za zlo nego tumačiti kao proces gradnje i rasta. No, to kako Dinamo danas igra nameće pitanje radi li struka dobar posao. Navijači su s pravom nervozni i zabrinuti jer tko im može jamčiti da će nakon još dva prijelazna roka, kako je kazao trener, biti bolje? Jedino za što se Dinamov fan može uhvatiti je vjera u Zvonimira Bobana, njegovo znanje i vodstvo. To je trenutačno najjači oslonac. Bianco vjera u kojoj ne propitkuješ nego čekaš da zasja sunce. Skeptični i oni skloni nekadašnjem čelništvu već odavno grme na društvenim mrežama i po zagrebačkim kafićima da će kroz godinu-dvije Dinamo u Europi postati Hajduk.
Nakon novog posrtaja ponovno se aktualizira pitanje, a pojedini treneri bez posla ga čak kvarno guraju pod nos Kovačeviću – mora li baš inzistirati na igri s četvoricom u obrani, zašto ne bi poput nekih prethodnika stavio petoricu, možda bi se tako bolje zabetonirao i nešto ušićario iz tranzicije. No, baš bi to bilo konačno pokleknuće i poraz, u tom slučaju bolje da ode sam nego da čeka otkaz. I kad je najteže Kovačević mora vjerovati u ono što radi i inzistirati na tome. Njegova je dužnost stvoriti igru koja će funkcionirati i protiv jačih od Dinama, dakako prilagođena karakteristikama suparnika u mjeri u kojoj je to nužno.
Dinamo je dobivao neke jake europske protivnike poput Atalante, Chelseaja i Milana u formaciji s trojicom stopera, ali to su bili bljeskovi koji nisu donijeli kontinuitet. Ne zato što se ne može igrati vrhunski s trojicom stopera, može se, ali ako se prakticira stalno, a ne samo prigodno nekoliko puta godišnje. Najbolji nogomet Modri su demonstrirali 2020/21. kad su i Tottenham svladali 3:0 u sustavu 4-2-3-1. Tada su stigli do četvrtfinala Europske lige. Rad i posloženost jedne ekipe, koje je na startu te sezone ostala bez Lige prvaka, došli su do vrhunaca.
Trenirati stalno 4-3-3, a onda kad dođu Betis ili Lille promijeniti u 5-4-1, to je kao da chef cijelo poslijepodne sprema večeru, ali se pola sata prije nego što dođu gosti uplaši kako im neće valjati te umjesto da je servira nareže pršuta, šunke i sira, doda pokoju maslinu i vjeruje kako će svi biti zadovoljni. No, tako možda možeš jednu večer, ne možeš svaku večer…
Kovačević ispravno inzistira na onome što radi jer ako dođe do cilja Dinamo će s ekipama kao što je Betis igrati al pari utakmice. Igrati, ne braniti se i čekati kontre, Međutim, postavlja se pitanje je li mu “zagorjela večera”. Ima li pravi recept, inzistira li na pravim sastojcima i kako ih sprema? Ne treba reterirati nego dokazati da predvodi kvalitetan posao. Samopouzdanje ekipe dolazi iz rada i sigurnosti u ono što rade, vjere u sebe i one koji su im na čelu. To što ga u Europi nema osnažuje činjenicu da je cilj još daleko. To što u SHNL-u padaju u drugim poluvremenima gdje ne nastavljaju igrati kao u prvom dodatan je razlog za preispitivanje.
Nakon šest mjeseci na Dinamovim vratima i dalje piše “Radovi u tijeku”, ali da se kuha fino jelo, u igri Modrih nema dokaza. Tek ih se čeka. To da pojedini dovedeni igrači nisu ispunili najave i očekivanja već je sada jasno. Ako izuzmemo slabosti SHNL konkurencije koja ne traži previše da budeš prvak, danas jedino vjera u Bobana i njegove prosudbe navijačima grije nade da će uživati u Dinamovom proljeću. Barem u domaćoj ligi, iako je dinamovac uvijek tražio potvrdu i u Europi koja je za ovu sezonu sve dalje.
