Da u rukama držimo “tuljac” filmske Akademije, ne bismo previše razmišljali. Poznavajući materiju, uputili bismo se bez razmišljanja u Maksimirsku 128. Tamo, naime, stanuje glavni lik potencijalnog nogometnog omnibusa. Odaziva se na ime – Luka Stojković. Ono što je prošao u zadnjih godinu dana, da ne idemo dalje, dovoljno je za nekoliko dijelova (epizoda) koje funkcioniraju kao samostalne narativne cjeline, razlikuju se po stilu, vremenu radnje, pa i žanru, a naposljetku nude zaokruženu priču.
Prije gotovo godinu dana, naime, nakon derbija Dinama i Rijeke, Zvonimir Boban se prvi put spustio u svlačionicu. Razlog? Stojković. Bio je deprimiran jer nije igrao dobro, ali tada još neslužbeni šef mu je rekao: “Luka, igrao si katastrofa. Ali, Luka, ne brini. Ti nisi ni svjestan gdje je tvoj limit, a znaš zašto? Zato što ga nemaš…”
Stojković je tada podigao glavu, osjetio podršku. Odlučio je zapeti do neba. Iz te perspektive činilo se da je on novi programirani “best new thing” Maksimira…
Martin Baturina odlazi u Como, Bruno Petković u podcastu Milanu Stjelji govori kako Boban Stojkovića vidi kao – “divljeg igrača”. Usporedo, u Maksimir dolaze brojni veznjaci, a pritom Gabriel Vidović dobiva “desetku”, koja je prema mnogima morala biti Stojkovićeva…
– To “divlji” nije grijeh njega, već ljudi koji su dosad radili s njime u karijeri. On je sjajan igrač, a naša je ideja od njega stvoriti igrača za jednu poziciju, gdje će se izgraditi i postati klasa, a ne “lutajući reporter”. U prijevodu, u konstelaciji 4-3-3 ili 4-2-3-1, on mora biti ili osmica ili desetka, a ne krilo, jer time od njega gradimo neku vrstu svestranosti koja mu ne treba. Ne, on je ovo o čemu pričamo. I zato ga treba graditi. Pripreme su samo dokazale njegovu talentiranost i glad, koja je iznimna, no ne smije biti pogubljena. Da je, recimo, izgrađen u proteklom razdoblju kao osmica, onda Gonzalo Villar ili Dejan Ljubičić možda ne bi ni dolazili – govorio nam je prije devet mjeseci izvor s Maksimira.
Stojković slijedom svega pada u hijerarhiji. U listopadu 2025. puni 22 godine, a do kraja problematične jeseni broji 110 minuta u Europi (nije bio starter) i 13 SHNL-nastupa. Učinak: dvije asistencije i jedan gol u 18 nastupa (bez Kupa). Ispred njega su u centrali i Ljubičić i Villar. Prilike koje dobiva, pak, otkrivaju i njegove minuse: nervoza, isključenja, brzanje, nestrpljivost…
Točno na Novu godinu puknula je priča da Al Jazira, klub iz Emirata, šalje prema Maksimiru ponudu od 3,5 milijuna eura plus bonuse za Stojkovića, dok igraču daje 1,5 milijuna eura godišnje. Dinamo tada, navodno, sve prepušta igraču, koji šalje jasnu poruku da “nema namjeru sa 22 godine ići u Emirate!” Maksimirski klub, ujedno, sondira teren oko Adriana Jagušića. Slijedom (ne)prilika, Slavenov wunderkind odabire Panathinaikos (nije nužno vezana priča), Dinamo posuđuje/prodaje Villara i Ljubičića, a Stojković i Dinamo svime time – otključali su sami sebe. Svim vezanim događajima Mario Kovačević odlučuje dati sve više prilika Stojkoviću, umjesto Ljubičića u veznom redu, a posljedično igra postaje protočnija, okomitija, brža, efikasnija, a četiri mjeseca kasnije Dinamo je odmaglio rivalima i juri prema povijesnom ostvarenju, dok “divljak” (u SHNL-u) bilježi četiri pogotka i šest uzastopnih prvenstvenih asistencija.
Umjesto odlaska, Luka Stojković danas ima Dalićev pretpoziv, a ovakvim tempom igre kuca na vrata izbornikova ureda za mundijalske vize. Ujedno, jasno, stvara usporedbe s Martinom Baturinom, koji je Dinamo napustio sa 165 utakmica, 22 pogotka i 39 asistencija, uz odštetu od 18 milijuna eura. Stojković, koji je stigao iz Lokomotive u ljeto 2023. za tri milijuna eura, zasad ima učinak od 70 utakmica, 15 golova i 12 asista. Tražili smo pomoć i statističkih magova, koji kažu da je u zadnjem razdoblju najbliži Stojkoviću – Damian Kadzior. Taj Poljak je, naime, na početku sezone 2018./19. u 11 utakmica HNL-a imao 11 asistencija, no isprekidane su utakmicama protiv Lokomotive i Hajduka… S time da, ipak, profilno nije najbolje Stojkovića uspoređivati s Baturinom. Stojković, naime, više “vuče” na Danija Olma, dok je Baturina sličniji Mateu Kovačiću.
U svakom slučaju, u otključavanju Dinamove šifre i puštanju s lanca maksimirske svlačionice, Mario Kovačević definitivno ima zasluge, pored njega i Boban, koji nije igrao na kartu vječne “šok-terapije”, ali, ipak, i razvoj tzv. zimske doselekcije determinirao je i plavu igru, ali i rezultat. Posudba Kulenovića i posljedično “reset” Belje, ali i odlazak Ljubičića, a posljedično otvaranje prostora Stojkoviću stvorili su nukleus na kojem Dinamo jaše prema novoj tituli. Potencijalne brojke, pritom, užasno su nezahvalne, no iz nekoliko razgovora s ljudima upućenima u stanje tržišta, ovakav Stojković uz američku pozivnicu nakon Mundijala mogao bi vrijediti deset milijuna eura. Realno, iako volimo usporedbe, nije Baturina, ali sada napokon pokazuje zašto ga se smatralo njegovim nasljednikom: po utjecaju na igru, pogotovo kao vezni, a ne krilo, ali i po potencijalnom transferu. Ostanak na zimu doista je ispao – bingo, ne (samo) za njega, već i za momčad, trenera, rezultate, blagajnu, a možda i za Vatrene. Završna scena ovog omnibusa pritom još nije napisana…
