Objesiti kopačke o klin. Fraza je to iz ladice nogometnih klišeja, koja bi u njegovu romantičnom slučaju ipak mogla biti – doslovna. Dok Europsko prvenstvo juri prema konačnom raspletu, paralelno će kucnuti čas i za završni oproštaj od upečatljivih bijelih kopački s tri crte, “old school” modela nogometne obuće, koji zapravo ilustrira njegovu unikatnost. Osim što je bio naročito pedantan prema svom “oružju”, čisteći ga krpicom i četkicom, što je i zabilježeno na bespućima interneta, punih 11 godina vješto je eskivirao najezdi modernog nogometa, odbijajući najsvježije modele kopački s proizvodne trake, još lukrativnije sponzorske ugovore i ostavši vjeran prvoj ljubavi.
– Kopačke su mi najvažnija stvar na terenu. Smeta mi i najmanja prljavština na njima, zato ih sam čistim i njegujem. Neki misle da sam poludio, ali kada pogledam dolje, želim vidjeti bijelu obuću, inače se ne osjećam dobro – otkrio je dašak tajne formule o svojoj nogometnoj čaroliji.
Zaraznim klicama moderne othrvao se i u fotofinišu zavidne karijere, odmahnuvši rukom na zov stotina milijuna eura iz saudijskih pustinja, nazvavši takve transfere “sramotnima” i poprimivši konture nogometnog jednoroga, jedinstvenog bića koje prkosi tržišnim trendovima, genijalnog igrača koji će u mirovinu odjahati na vrhuncu moći. Elegancija u kopačkama, lopte s očima i doktorske disertacije u srcu terena odskočne su daske koje su u legendu ispratile Tonija Kroosa.
– On je najbliži Rogeru Federeru. Može odigrati utakmicu i otići doma bez tuširanja. Igra se loptom, ne prlja se, ne znoji se. To je nevjerojatno – govorila je ikona o legendi, Juan Román Riquelme o Kroosu, netom prije negoli je 34-godišnji Nijemac u svibnju najavio spuštanje zastora nad veličanstvenu karijeru po završetku europske smotre u domovini, u njegovoj državi, u kojoj – ako ćemo biti posve striktni i zaključivati po osobnim ispravama – nije službeno rođen.
Odvedu li vas tračnice na sjeveroistok Njemačke za vrijeme Eura, otprilike dva sata vožnje iznad Berlina i samo sat vremena od poljske granice, na željezničkoj postaji u oči će vas ubosti crvena i tamnoplava ploča.
“Heimatstadt von Toni Kroos – Greifswald”, brzo ste zaključili da natpis upućuje na rodni grad profinjenog veznjaka koji je madridsku adresu nosio prethodnih deset godina.
U kontrastu od modernije grdosije, nepregledne vile vrijedne milijune eura, zaokružene bazenom i manjim nogometnim terenom, u kojoj se skrasio u Madridu, Toni Kroos prve je korake napravio u DDR-u, Istočnoj Njemačkoj, gdje je rođen nepuna dva mjeseca nakon pada Berlinskog zida. Iako je u bivšoj državi proveo tek devet mjeseci, s obzirom na to da je ujedinjenje Njemačke uslijedilo u listopadu 1990., djetinjstvo je proveo u Greifswaldu, mjestu obojenom osjetnom prisutnošću socijalizma, zbog čega ga je Marca u Madridu dočekala s naslovom “Zvijer iz Istočne Njemačke”.
Među tipičnom, istočnoeuropskom arhitekturom, krije se i vrtić Samuil Marschak. Dječji centar nazvan po sovjetskom piscu, u kojemu je mali Toni zidao temelje za iskorak prema školi, okružen je stambenim blokovima izgrađenima 70-ih godina prošlog stoljeća za radnike Lubmina, tada nove nuklearne elektrane izgrađene po sovjetskom dizajnu na obali Baltičkog mora, koja je zatvorena paralelno s propašću bivše države. Na tragu detalja iz djetinjstva, prije četiri godine svjetlo dana ugledao je i dokumentarni film “Kroos”, u kojemu se osjeti dašak DDR-a u njegovu odrastanju, kao i blaga introvertnost, koja je učinak i odgoja, odnosno prošlosti začinjene strahom i nepovjerenjem, gdje je informiranje o susjedima i kolegama bilo uobičajeno, kako se ističe u filmu.
Međutim, dijete iz Istočnog bloka brzo je uronilo u simbiozu s nogometnom loptom, naslijedivši čvrste sportske gene od roditelja, oca Rolanda koji je također bio nogometaš i majke Birgit koja je bila prvakinja DDR-a u badmintonu. Dok je u školskoj klupi radio onoliko koliko je bilo dovoljno za elegantan prolaz, šou je i tada režirao na terenu. I to bez obuće. Nadmoć nad kolegama iz razreda, već u ranoj dobi, jasno će ilustrirati sjećanja njegovih vršnjaka i profesora, koji dobro pamte da je na satovima tjelesnog odgoja dominirao – bos.
– Kada bi djeca igrala nogomet, Toni je uvijek morao izuti tenisice i onda tako igrati. U suprotnom, drugi ne bi imali apsolutno nikakve šanse – istaknula je njegova bivša razrednica Sieglinde Heimann.
Miris životnog poziva bio je opojan u desetom razredu osnovne škole, sa 16 navršenih godina, kada je napustio Hansu Rostock, razredne prijatelje zamijenio nogometnom elitom i svlačionicu počeo dijeliti s Oliverom Kahnom, Bastianom Schweinsteigerom, Franckom Ribéryjem, Miroslavom Kloseom i ostalim njuškama u bavarskom velikanu. Iako je Bayernov tržišni potez bio za peticu, s obzirom na to da je Kroosa kupio za 2,3 milijuna eura, Realov posao kristalizirao se u pet plus. Svojevrsnu krađu.
Dok je za klub s Allianz Arene odigrao 205 utakmica, uz prekid od godinu i pol dana zbog posudbe u Bayer Leverkusenu, “kraljevski klub” je za samo 25 milijuna eura osigurao nezamjenjivu kariku u sredini terena, igrača koji je u desetljeću služenja upisao 465 nastupa za Madriđane, posutih s 28 pogodaka i 99 asistencija, ali i onim najvrednijim, blještavim komadima srebrnine. Već do 25. rođendana u trofejnu riznicu pospremio je deset pehara s Bavarcima, uključujući jednu Ligu prvaka, dok je mandat u Realu obogatio s ukupno 23 naslova, od kojih pet klempavih trofeja elitnog natjecanja, čiji je posljednji primjerak osigurao prvog dana lipnja ove godine.
Osim što mu je ljeto 2014. “promijenilo život”, kako je i sam priznao dok je opisivao dan kada je potpisao za Real, na stadion Santiago Bernabéu već je sletio kao – kralj. Svjetski prvak. Brazilski će navijači s posttraumatskim stresnim poremećajem u glavi vrtjeti kadrove stare deset godina, sa stadiona u Belo Horizonteu, kada se odigrala jedna od najupečatljivijih utakmica u nogometnoj povijesti. Njemačka je “seleçãu” utrpala sedmicu (7-1) u polufinalu Svjetskog prvenstva, domaćin je u nevjerici promatrao školu nogometa u režiji Löwove družine, i to sve s debelim pečatom Tonija Kroosa, koji je utrpao dva pogotka i upisao asistenciju, a nagrađen je i titulom najboljeg igrača susreta.
– Kroos je prekrasan igrač. Radi sve kako treba: on vidi sve i brzina u njegovim dodavanjima je odlična. To je gotovo savršeno – govorio je tih dana veliki Johan Cruyff poklonivši se arhetipu modernog veznjaka, čija je premijerna epizoda u Madridu tek bila u najavi.
Priča je to u kojoj se, pak, dogodio filmski obrat. U pet do 12.
– David Moyes me došao vidjeti, ugovor je bio praktički završen. Međutim, on je uskoro dobio otkaz u Manchester Unitedu, Louis van Gaal postao je trener i htio je graditi svoj projekt. Dugo se nisam čuo s Unitedom, počeo sam sumnjati, a onda me nazvao Carlo Ancelotti. I to je bilo to – prisjetio se Kroos, koji je jednom nogom bio na Old Traffordu, ali je uskoro bio postao deveti Nijemac s “kraljevskim” predznakom.
Dok ga je na predstavljanju pozdravilo tek osam tisuća navijača na Bernabéuu, završna scena bila je osjetno drugačija. Na teren se prošetao pored počasnog špalira sastavljenog od igrača Real Madrida i Betisa, a u 87. minuti utakmice Madrid je ponovo ustao na noge. Kapetansku traku omotao je oko Modrićeve ruke, tribine su klicale njegovo ime, a na klupi je pohitao u zagrljaj sedmogodišnje kćeri, čije je lice bilo natopljeno suzama.
– Iznenadio sam se kada sam vidio da plače jer je bila najsretnija osoba na svijetu kada sam im rekao da ću se umiroviti. Reakcija djece me uništila – rekao je nakon posljednje partije na svom stadionu, dok se od kluba oprostio kao jedan od najokićenijih “kraljeva” u povijesti, te je oproštajnu priredbu začinio dizanjem novog, svog šestog trofeja Lige prvaka u karijeri, isporučivši asistenciju za vodeći pogodak protiv Borussije Dortmund u londonskom finalu.
U repertoaru jednog od najvećih veznjaka svih vremena skrivala se dirigentska palica, koju je dijelio s Lukom Modrićem i Casemirom, kao član terceta u kultnom veznom redu diktirajući tempo u jednoj od najjačih nogometnih dinastija u povijesti. U Kroosov asortiman smjestio se i kirurški pribor, kojim je milimetarski precizno pogađao dijagonale, vidio ono što drugi ne vide, razrezivao suparničke obrane.
– Ono što Barcelona radi s 40 dodavanja da bi došla do suparničkih vrata, Toni Kroos radi jednim jedinim dodavanjem – bocnuo je mrske rivale njegov bivši trener Zinédine Zidane.
Osim što će ostati etiketiran kao spektakularan dodavač, patentirao je i osobni “Kroos Shuffle”, pokret kojemu su nadimak nadjenuli mediji, a odnosi se na prilično jednostavnu verziju finte tijelom pri primanju lopte, koja iz ravnoteže izbacuje suparnika, dok Nijemcu kupuje mir za daljnje poteze. Igračku eru okončao je, kako je i sam rekao, zbog jasne želje da ga ljudi upamte u najboljoj mogućoj verziji, po povlačenju konaca među nogometnom elitom, ali Madrid neće napuštati ni po odlasku u mirovinu. Osim što će nastaviti s proširivanjem vlastite nogometne akademije, penzionerski dani otvorit će mu više prostora za dodatno njegovanje hobija, odnosno vođenje podcasta s bratom Felixom koji je, pak, karijeru završio prije tri godine, skupivši ukupno 230 nastupa u prvom i drugom razredu njemačkog nogometa.
Nakon što je “Elf” proteklih dana prokrstario kroz grupnu fazu Eura, uz male poteškoće na posljednjoj stanici protiv Švicaraca, u nokaut-fazi svaka partija kristalizira se u potencijalno posljednju epizodu Kroosove karijere. Danci su bili prva prepreka u pohodu Nagelsmannove družine na europski tron, koji čekaju 28 godina, a sljedeći izazov vodi ih u Stuttgart, gdje je na rasporedu četvrtfinale.
No tek posljednje dvije stepenice bile bi bajka za Kroosa. Njemačku kostur ždrijeba vodi u polufinale na Allianz Areni, na mjesto gdje se afirmirao u Bayernovu dresu, postao faca i prepoznatljiva figura. Osim što mu je pehar europskog prvaka s reprezentacijom, praktički, jedina velika titula koja mu nedostaje u karijeri začinjenoj s ukupno 34 trofeja, čime je trenutačno najtrofejniji njemački nogometaš u povijesti, finale je zakazano za 14. srpnja, na Olimpijskom stadionu u Berlinu. U prijevodu, 175 kilometara zračne linije od Volksstadiona u Greifswaldu, terena na kojemu je napravio prve nogometne korake, a nadomak kojega bi na spektakularan način mogao zaključiti priču pokoravanja kontinenta i svijeta.
Dok lokalna vlast važe na koji mu način odati počast, u obliku statue, ulice ili stadiona po njegovu imenu, Toni Kroos zaslužio je naklon, “standing ovation” cijelog nogometnog planeta. Jedan od rijetkih s nepreglednom bazom poštovatelja, čak i iz dvorišta mrskih rivala, primjerak vrste koja izumire, džentlmen u istim očišćenim bijelim kopačkama.
