Dok je Bjelovar spremao senzaciju, vodio s 2:1, počeli smo guglati u povijest ne bi li se sjetili onih Dinamovih kup poraza od Naftaš Ivanića i Dugog Sela. Dok smo tražili detalje s tih utakmica i gledali smrknuto lice Fabija Cannavara, počeli smo pjevušiti onu neslužbenu himnu rukometnih srebrnih, onu Thompsonovu ‘Ako ne znaš što je bilo‘… I baš kad smo saznali što je točno bilo u tim povijesnim Dinamovim kup-blamažama, poravnao je Cordoba, pa je zabio Pierre-Gabriel. No eto, obnovili smo detaljno znanje o tome kako se plavi klub nekad znao pošteno izblamirati. Ovoga puta nije, spas je stigao u zadnji trenutak. Uz dodatak da je Bjelovar na kraju mogao i do produžetka, do 3:3, ali je modri rezervni vratar Filipović imao vjerojatno obranu života minutu prije kraja sudačke nadoknade.
Ako će jednom Fabio Cannavaro pisati svoju trenersku autobiografiju, onda će u njoj, ako će biti pošten, svakako spomenuti Filipovića, Jer on je spriječio da talijanski stručnjak doživi sigurno svoj najsramniji rezultat u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Jer i da je završilo neodlučeno u tzv. regularnom dijelu, bila bi to Dinamova blamaža opasnih razmjera, a tako naravno i trenerova. Ovako je Cannavara spasio rezervni vratar, a nešto prije toga i idemo to tako kazati, njegov izum, Luka Stojković s dvije asistencije. Možemo ustvrditi da mu je Luka vratio u najtežem trenutku njegove kratke trenerske karijere na plavoj klupi, sad je zapravo Cannavaro dužnik Stojkovića. I Filipovića naravno. Teško je zapravo opisati Dinamovu igru u Bjelovaru a izbjegavati teške riječi.
Možda bi najbolji opis onoga što smo vidjeli mogli staviti u jednu riječ. Užasno! Pogotovo u obrani. Bila je to prava ‘obrambena tragedija‘. Modri su primili gol s glavom s pet metara, onda im čovjek zabije šetajući se kroz obranu, onda im opet zabije, ali s nekoliko centimetara zaleđa pa je poništeno, na kraju spašava vratar… Da se recimo tako prema obrani Modrih odnosila bilo koja momčad Lige prvaka, bilo bi ružno za gledati. A ovo je bio – trećeligaš! Hrvatski trećeligaš. I onda netko kaže da bi, da je to moguće, igranje druge momčadi Dinama u trećoj ligi bilo – preslabi podražaj. Ma dajte najte, pa prvoj momčadi je društvo iz treće lige bilo problem, gdje ne bi drugoj. Naravno, ne pada nam napamet podcijeniti Bjelovar, svaka čast dečkima iz inače rukometnog grada. Na kraju nam ih je nekako bilo i žao, da su izborili taj produžetak, ušlo bi to u povijesne knjige Bjelovara. Tako ih je malo djelilo od veličanstvenog uspjeha. Ponekad je djelovalo, kad je Bjelovar tranzicijom igre kretao prema naprijed da Dinamo igra protiv Real Madrida.
Ali Cannavaro se mora zamisliti nakon ovog što smo vidjeli u Bjelovaru. Jako zamisliti. Bit će dobro ako je ova igra njegove momčadi bila samo izolirani incident. U suprotnom, već u sljedećem kolu SHNL-a protiv Gorice moglo bi biti ‘jao i pomagaj‘.
