Oršića smo doveli i zbog drugih vrijednosti, ne samo igračkih. On živi Dinamo, a puštanjem gola Mudražiji svima je poručio što znači Dinamo i da je momčad iznad svih.
Rekao je to Zvonimir Boban na brifingu s novinarima kad se načela tema velikog povratnika, ljubimca tribina, koji je i dalje bez učinka.
– Vidim da je nervozan što mu ne ide kako je zamišljao, možda smo mu svi stavili prevelik teret na leđa, ali bit će bolji, uvjeren sam – zaključio je tonovima pozitive i ohrabrivanja predsjednik.
A baš to, pozitivu i ohrabrivanje, Oršić sada treba. S 33 godine mogao bi dati još jako puno, ali sve glasnije navijači komentiraju: “Nije to to, nije to onaj pravi Orša, ma nije ni trećina onog starog Orše…”
Oršić ove sezone
Da, ljubav i emocija su jedno, a brojke nešto sasvim drugo. Nakon pompoznog povratka, dakle, devet utakmica, nula golova, nula asistencija, 2,3 udarca na gol po utakmici, 33 posto uspješnih driblinga… i jedan detalj po kojem ga pamtimo. Taj gol koji je pustio suigraču Robertu Mudražiji, odnosno nije htio dirnuti loptu koja je pred njim ulazila u gol. Respekt.
Ali devet utakmica bez konkretnog učinka nije mu se nikad dogodilo u karijeri. U zaprešićkom Interu, gdje je počeo seniorsku karijeru, zabio je brže. Odlazak u Speziju nije bio sretna opcija jer je u 11 susreta ostao bez gola, ali imao je dvije asistencije, pa je došao u ruke Matjaža Keka u Rijeku, gdje nije odigrao nijednu utakmicu. Pa je za Celje zabio dva gola, od čega prvi u petom nastupu, pa za korejski Jeonam 17 pogodaka, od čega prvi u osmom susretu.
I u kineskom Yataiju brže je bio strijelac, prvi je put mrežu pogodio u četvrtom nastupu i zaustavio se na dva gola, dok je za korejski Ulsan zabio 21, prvijenac već u drugom nastupu.
I onda je došao u Dinamo te zabio odmah u debiju, Hapoelu u pretkolu Lige prvaka. No, nakon Dinama – i teške ozljede – nije bio onaj stari. U Southamptonu pet utakmica bez gola, u Trabzonsporu 16 bez gola, ali s asistencijom u debiju, došao je k sebi tek u Pafosu. No i tih osam golova – od kojih je prvi došao u trećem nastupu – u 68 susreta daleko su od učinka igrača koji je rušio Tottenham, Atalantu, Chelsea… te donio Hrvatskoj broncu na Svjetskom prvenstvu.
Nakon povratka u Dinamo, dakle, zapao je u krizu kakvu nije imao u karijeri. Prvih devet utakmica bez gola i asistencije još mu se nigdje nikad nije dogodilo. Nije zabio ni asistirao kao prvotimac dvaput protiv Thuna te po jedanput protiv Žalgirisa i Vikinga, ni kao džoker s klupe protiv Žalgirisa, Vikinga, Slavena, Varaždina i Istre.
Mislav Oršić ima kredita i imat će ga još. Voli ga Zvone Boban, voli ga Mario Kovačević, znači im puno izvan terena, u svlačionici, obožavaju ga navijači… Ali zasad ga vole i suparnički treneri i golmani.
Europa je uvijek bila njegova specijalnost, u Ligi prvaka je, uključujući pretkola, imao 18 golova i osam asistencija, u Europskoj ligi 13 golova i sedam asistencija i jedan pogodak u Konferencijskoj ligi. Za dva tjedna s Dinamom će zakoračiti u novu jesensku europsku avanturu. Pravo vrijeme i prava pozornica da se vrati u pravom svjetlu. Orša, čekamo te!
