Dugo u noć razdragni navijači slavili su veliku pobjedu nad premierligašem, tek drugu u Dinamovoj povijesti na engleskom tlu, zatvarali su se pubovi i klubovi, odlična atmosfera s tribina, zajednička fešta igrača i fanova sa Stadiona svjetla preselila se u grad i držat će modri puk jer – to je Dinamo. Klub koji se po Europi poznaje. Domaće titule su osnova, ali modri čovjek uvijek je bio orijentiran prema UEFA-inim natjecanjima jer Dinamo, pravi Dinamo, želi igrati i dobivati ekipe iz ‘liga petice‘. Zato je Sunderland euforija koja najavljuje preokret sezone, ali svi znaju koliko nogomet zna biti varljiv.
Modri su u Sunderlandu itekako bili pravi, pomogao je i domaćin koji nije mogao sakriti da je u nokdaunu i igra neprepoznatljivo u odnosu na proteklo prvenstvo, ali i takav Sunderland bi glatko pobijedio da Dinamo nije bio hrabar, odlučan i uvjeren u svoju kvalitetu.
Šetajući među Modrima na treningu dan prije utakmice, gledajući ozračje na terenu gdje je sve frcalo od entuzijazma i osluškujući unutarnji glas, rastao je dojam da bi mogli prevaliti put od milijun milja u nekoliko dana, od poraza s Rudešom do pobjede u Engleskoj. Fascinira način na koji su Dinamovi igrači prihvatili Jerka Leku, rijetko se viđa da su nogometaši tako sretni s trenerom koji ih vodi pa i verbalno, ali još jače neverbalno odašilju poruku da je sad sve na svojem mjestu. Kliknuli su u sekundi, od prve minute bilo je vidljivo da igraju punoga srca i bez zadrške, da su spremni na sve kako bi oprali vlastiti obraz i podržali Leku kao trenera. Fascinirala njihova sinergija.
Dinamo je u prvom dijelu najbolje poluvrijeme ove sezone, stekao prednost 2:0, a zapravo je to bilo malo jer imao je šanse za više, svi su obavili zadaću, Dion Drena Beljo je zabio i, kako će sam kazati, “najavio Wembley”, ali u toj nadahnutoj ekipi boraca i španera, uživali smo u masterclassu Luke Stojkovića. Plavog čarobnjaka kojeg je upoznala Engleska i teško da će ga ispustiti iz vida.
Dinamo nakon Sunderlanda ponovno ima momčad, atmosferu i trenera koji se na klupi odlično i suvereno osjeća, ne drhti i ne komunicira vlastite sumnje i strahove ekipi, ima i sedam bodova na tablici Europske lige, što je jaka najava da bi mogao proći u eliminacijsku fazu. Za Jerka Leku Sunderland bi mogao biti kao za Zlatka Dalića Kijev, u muci se rađaju junaci, trofejni hrvatski izbornik došao je na jednu utakmicu, ostao devet godina i osvojio tri medalje, Leko je stigao na dvije, a nastave li on i momčad na isti način, mogao bi produžiti jako dugo. Vjerovao je da može dobiti, uvjerio je u to momčad, podigao je s dna, servirao u ručak dobru dozu “speeda” i razbio percepciju nekih da trenera treba tražiti negdje daleko. Ostalo je da do toga zaključka dođu i klupski čelnici koji danima “krstare” od Pireneja do Poljske u potrazi za “spasiteljem”, ali nakon Lekinog Sunderlanda, pogotovo dobije li i u Varaždinu, o tome neće imati što razmišljati. Sve drugo bio bi veliki rizik za njih. Hrvatskoj kao kruh trebaju novi klasni domaći treneri.
Leko je to napravio s hrvatskom postavom, gurajući u prvi plan domaće igrače. Kvalitetni stranci su dobrodošli, ali nikad ne smiju postati većina i glavni oslonac ako Dinamo želi biti velik i jak, jer u Maksimiru mogu stvoriti vrhunskog asa u svojem domu, ali za vrhunskog stranca novac nemaju.
No, i takva sjajna utakmica, u kojoj je pao premierligaš na svojem terenu, čiji su navijači divljali od bijesa, šokirani gledajući Stojkovića i družinu kako im drže školu nogometa, pokazala je gdje Dinamo zaostaje za visokom klasom. Za razliku od ranijih ogleda protiv jakih europskih rivala vezni red i krila bolje su igrali obranu, bili su bliže protivnicima, agresivniji, kompaktniji, iako su im povremeno i dalje dali previše prostora, no još jednom se vidjelo da Dinamo takav ritam ne može pratiti cijeli susret, da je trkački pao i u završnici nije mogao držati srednji blok nego se morao povući u niski. Na fizičkom aspektu ima se što raditi. U SHNL-u to možda nije presudno, ali za Europu često jest. Domaćin je imao 16 udaraca, Kotarski sedam obrana i dvije boksane lopte, bilo je i nešto sreće poput vratnice i grede, ali kad igraš kako treba i Fortuna te prati.
U toj večeri za ponos dinamovaca nešto je ipak iznenadilo, to su Lekine rečenice da je Belju i Stojkovića izvukao kako bi ih sačuvao za Varaždin, a planirao je i Mišića, ali je on sam inzistirao da igra cijeli susret, te da je htio dati šansu i Mikiću i Šunti. U SHNL-u ima puno prostora za popravljati pogreške, prvak će se odlučivati tek na proljeće, a nema nikoga, ako to nije Dinamo, tko je u stanju pobjeđivati u dugoj seriji, zato Europa mora biti prioritet. Samo je europski Dinamo pravi Dinamo. Kakve bismo danas pisali rečenice da je Sunderland okrenuo utakmicu, slika bi bila potpuno drugačija. Primjerice Prevljak koji je ušao umjesto Belje nije mogao ništa. Ne samo pred golom protivnika, gdje nije bilo toliko akcija, nego niti u duelu. Dobio je jednog od sedam. Odlično je što o tome nije potrebno previše razglabati.
