Sredina je rujna, a Bamba nadire, prodire, ubacuje i asistira. Gambijac je u 22. minuti poslao idealnu loptu za Dalissonov skok i ligaški prvijenac, a na kraju i Hajdukova tri boda vrijedna prvog mjesta. Da, njih dvojica jedini su vrijedni ozbiljnoga spomena u ne odveć lijepoj partiji protiv Slaven Belupa (1:0).
Valja pažnju posvetiti Abdoulieu Sanyangu, i to posebno kroz prizmu kalendara. Bliži se jesen, a on radi razliku. To je simpatično, s obzirom na njegov već poznati nadimak „ljetni Bamba“. Takvo nazivlje itekako je imalo podlogu jer se Bamba dosad u pravilu doslovno pojavljivao samo ljeti, kroz srpanj i kolovoz, prije nego što bi samo nestao, gotovo netragom. Stoga je legitimno zapitati se je li ova asistencija naznaka pojave možda „jesenjeg Bambe“. Istina, ima u toj konotaciji malo i šale, ali može ona i postati realna i ozbiljna.
Naime, dosad je Bambi uvijek nešto razbijalo ritam. Kako ga rijetko tko može uhvatiti, često bi ga protivnici udarali, lomili i kosili, a on je dosad djelovao krhko, toliko da je svaki njegov pad na travnjak izazivao brige kod navijača. Dakle, konstantno bi ga nešto izbacivalo iz kolotečine, a posljedično bi gubio mjesto u momčadi, koje više ne bi znao vratiti.
I baš pod temom zdravlja možemo pronaći razlog zbog kojeg ovaj krilni napadač igra stalno. Možemo reći stalno, jer igrao je od početka sezone sve najvažnije utakmice. Nije imao nikakvih stanki, ništa ga nije mučilo ni boljelo. Za razliku od ranije, kada bi se često javljale stražnje lože, aduktori, gležnjevi i slične tegobe.
I onda je jedna stvar jasna: kad je Bamba kontinuirano zdrav, može kontinuirano i biti opasan. A takav je u ovoj prvoj fazi sezone i definitivno je njegovo ime među dva najubojitija krila Hajduka (drugo je Marin Šotiček). Zanimljivo, Bambe u kadru Bijelih ove sezone nije bilo tek u prvoj utakmici sezone. Nije konkurirao za poljudski ogled protiv Žiline, ali tada to nije bio toliki problem jer je na pripremama stvarno igrao loše.
No, to je prošlost. Današnji Bamba je čovjek koji je u 28. godini života odlučio učiti i napredovati. To je posebno zanimljiv novitet koji se tiče raznih aspekata njegove igre. Dakle, nogometnih aspekata. Ogleda se u dva detalja. Prvi, vjerojatno i najbitniji, jest obrambena odgovornost.
Recimo, Dalisson, najveće ovoljetno pojačanje, nakon Belupa na upit o obrambenoj odgovornosti odgovara da se „to mora“. E, to je ove sezone shvatio i Sanyang. Posljedično, protiv Belupa, koji se oslanjao na kontre, više smo puta imali priliku vidjeti Bambu koji isprati protivničkog beka i vrati se u obranu oduzeti loptu. A baš smo ga mi kudili prije dva mjeseca kad istu stvar nije napravio u uzvratu protiv Žiline u napadu iz kojeg je Hajduk primio gol.
Ili, recimo, svi se hajdukovci dobro sjećaju njegova crvenog kartona protiv Dinamo Cityja iz prošle sezone. Imao je žuti karton, ostao u igri i sredinom drugog dijela pocrvenio. I svi su strahovali da bi se to moglo dogoditi. Toga više nema. Naučio je Bamba kontrolirati agresivnost i presing pa će danas rijetko dobiti i žuti karton, a kamoli crveni. A pritom je itekako koristan u visokom pritisku koji želi njegov trener.
A drugi detalj u kojemu je Bamba iskoračio tiče se, pak, napadačkog dijela. Naime, Gambijac je primjetno bolji prvenstveno u donošenju odluka. Više nije igrač koji će doći do 16 metara kao da je Vinícius, ali će onda nabiti loptu samo da bi je nabio (protiv Belupa to je napravio tek jednom). Sada ta rješenja djeluju puno smislenija, djeluju proračunatije, a to onda dovodi i do asistencija. Počeo je konstantno ubacivati ljevicom. Zavrne on tu loptu tako da ona u posljednje vrijeme baš često nalazi Šegu ili Dalissona, a djeluje kao da je baš s tim dvojcem Bamba i razvio posebnu kemiju i razumijevanje.
Da se razumijemo, još uvijek Gambijac ima onih traljavih šihti, ali se one smanjuju, svode se na minimum. Nadalje, da se razumijemo i ne lažemo, još uvijek je to igrač odveć nepredvidivih karakteristika, ali sada barem Garcia može znati da mu je Bamba jedna od sigurnijih adresa za unošenje nemira među protivnicima.
I može se i mora tu stisnuti ruka i Garciji, jer je on vjerojatno najzaslužniji za ovaj Bambin napredak i za razmišljanje o „jesenjem Bambi“. Jer igrač bi u 28. godini trebao biti gotov i formiran, a Urugvajac je uspio učiniti Gambijca boljim. Koliko boljim? Boljim za kontinuitet, odgovornost i razmišljanje. To možda jesu banalnosti, ali u Bambinom slučaju nisu. Jer, često se znalo čuti „da ima to, to i to, igrao bi u ligama petice davnih dana“… No, eto, te banalnosti za sada su dovoljne da se za početak ozbiljno promisli o proširenju lepeze Bambinih nadimaka.
