Ante Rebić (32) je od ljeta u Hajdukovom dresu stigao upisati 22 nastupa, od čega 18 prvenstvenih, a u tom je razdoblju četiri puta zabio i triput asistirao. Konkretno, prvijenac je upisao protiv Lokomotive 27. rujna u pobjedi od 2:0, a kasnije je Lokosima dvaput zabio i na Maksimiru. Svoj posljednji prvenstveni zgoditak upisao je baš u prošlom kolu protiv Varaždina.
Dakle, u velikim utakmicama, u derbijima, još nije zabijao. Na Rujevici je u Kupu pogodak već slavio pred Torcidom, prije no što se ispostavilo da je bio u milimetarskom zaleđu. Može li se ukazati Hajduku u najvećoj utakmici hrvatskog nogometa i u trenutku u kojem ga Hajduk treba više nego ikad prije?
Na Poljud ga je ljetos Goran Vučević doveo da bude lider ekipe, da bude primjer mlađim igračima svojim nesalomljivim karakterom kroz trening i utakmice. To jako dobro zna i sam Rebić.
Rebić, kod kojega je u pravilu od samih golova ili asistencija važnije da uhvati pravu tjelesnu formu i kontinuitet. Ono što smo do sada kroz HNL, nakon dužeg izbivanja, o njemu naučili jest da je “dizelaš”. Sebi dolazi isključivo kroz kontinuitet utakmica, kroz minute.
Mnogi su, recimo, smatrali kako će Hajduk tek na proljeće moći računati na pravog Antu Rebića nakon što prođe zimske pripreme. On ih jest prošao, ali je proljetni dio sezone otvorio loše, nećemo se lagati. Protiv Vukovara je na koncu jesenskog dijela sezone dobio crveni karton pa je morao propustiti otvaranje protiv Istre, da bi nakon toga ostao bez učinka i u porazu protiv Gorice.
Već u pobjedama protiv Belupa i Osijeka to je izgledalo konkretnije, a onda je Rijeku u prvenstvu opet propustio zbog kartona. No, baš je proteklog tjedna opet počeo nalikovati na spremnog Rebića. Opet je bio latentna opasnost pri svakom primanju lopte. I nadirao je u kontinuitetu, u velikom obujmu. A to znači da je došao do razine spremnosti u kojoj može biti strah i trepet za suparničke bekove. I to je za Hajduk sjajna vijest uoči derbija protiv Dinama.
Da svoju igru temelji na fizikalijama, nije tajna. Pa na tome je izgradio veliku karijeru. Nikad on nije bio neki vrsni tehničar, ali mu je malo koji suparnik mogao odgovoriti tijelom. Protiv Rijeke i Varaždina nebrojeno je puta došao do suparničkog šesnaesterca i pravio nered ubačajima ili proigravanjima. To što su na neke od njih suigrači zakasnili, a neki baš i nisu bili precizni, “drugi je par postola”.
Rebić ove sezone
Rebić definitivno nadolazi, a derbi protiv Dinama može biti prava potvrda te teze. Najveće je, zapravo, pitanje može li se Reba ukazati u velikoj utakmici. Može li jednim potezom riješiti utakmicu i vratiti Bijele u borbu za naslov prvaka?
Nekad je ta vrsta reflektora svijetlila nad Markom Livajom. Svijetli još uvijek, ali manjim intenzitetom. Sve će poljudske oči te nedjelje biti uprte u Antu Rebića. Trebat će već nešto izmisliti ako nikoga ne bude išlo, ako mlađe suigrače “pojede” važnost utakmice.
Rebić, pak, tih problema ne bi trebao imati. Takvoj je glavi po prirodi svejedno gdje se utakmica igra, protiv koga i pred kolikim brojem gledatelja. Hoće li zabiti, kakav bi mogao biti? Tko zna hoće li zabiti, ali njegov se utjecaj na igru Hajduka ionako nikad nije ni mjerio kroz golove. To kako se on kreće, kako otvara prostore i pritišće posljednju liniju protivnika, nešto je… Zaista je nešto.
I zato i igra kod Gonzala Garcije kad god je dostupan. A dostupan je često nakon isprekidanog ljetnog početka. Naravno da bi za Hajduk bilo idealno kada bi Rebić zabio i riješio utakmicu, ali čak to i ne mora napraviti. Dobro bi došla i neka asistencija, to je do sada napravio triput.
Dakle, kroz statističke kolone i brojke do sada je doprinos davao tek na “malim” utakmicama. Nositelju igre Hajduka, pak, nedostaje tek da konkretno zasja na nekoj velikoj pozornici. Ne bi uopće za Hajduk bilo loše da se to dogodi već protiv Dinama, Dinama protiv kojeg je ove sezone bio poprilično tih. Jer, velike utakmice i jesu za velike igrače, a Ante Rebić takav je cijelu svoju karijeru. Može li se ukazati u Hajdukovoj utakmici sezone?
