Svatko tumači zbilju kako misli da ona jest ili kako mu odgovara. Kad se ona vidi, onda je manje logično ne primijetiti neke zbilje. Na Rujevici je bilo nekoliko manje istaknutih činjenica…
U posljednjih pet kola jedanaestorice Istre 1961 su najmlađe u ligi. Na Rujevici su Zeleno-žuti imali najmlađu postavu možda i prvoligaške povijesti. Majkić (25), Keller (23), Koski (23), Marešić (25), Valinčić (22), Maurić (21), Robertsson (20), Lisica (21), Gagua (23), Rozić (21), Jaganjac (20), za prosjek od 22,2 godine! Da je bio Lekoueiry (19), još bi bilo nižeg prosjeka. To dodatno snaži doseg Istre na Rujevici, ali i logički objašnjava neke slabosti prikazane u igri. Ovo je “primavera” momčad i dakako da treba rasti u iskustvu.
Brojke demantiraju da je Istra u prvom dijelu “jednom prešla centar i pogodila gol”. Točno je i to da je imala još nekoliko zicera (Roziću je lopta poskočila pri šutu, a Fućku je Zlomislić odlično obranio). Točno je i to da je u prvom dijelu Rijeka bila 20-25 minuta agresivnija, uvjerljivija, ali da ta inicijativa nije bila ozbiljnija ugroza za Majkića, osim kod velike pogreške Marešića (opet skliznuo kao i lani na istom mjestu) za veliku šansu Jankovića. Odatle i okvirno logičan dojam da su učinci bili li-la. Kako su u Puli u prvom dijelu ti odnosi jednim udarcem Fruka iz slobodnjaka otišli na stranu Rijeke, ovaj put su odnosi išli u prilog Zeleno-žutima.
Bio je Dogan u izglednoj prilici za pogodak, pucao je dobro iskosa, ali je činjenica da je Majkić sjajno nogom skrenuo loptu prema korneru. Više nego slapovi kritika igraču koji malo igra i nedostaje mu mirnoće, komplimente je zaslužio Lovro Majkić. Isto kao što je finski reprezentativac Ville Koski dominirao u obrambenim reakcijama Zeleno-žutih, uz jedan krivi tajming i posljedični zakašnjeli duel-prekršaj, zbog čega je dobio zasluženo opomenu. Sve ostalo je Koski odradio na visokoj razini.
Kao i uvijek, Garcia je bio vrlo realan u ocjeni utakmice, samokritičan, ali i pozitivan prema igračima. Trener Puležana odao je priznanje domaćinu da je bolje igrao u prvoj trećini, a da je njegova momčad, možda i zbog njegovih dvojbenih izbora, bila slabija u onome (kombinatorika) što se smatra njenim fortem. Garcia je pohvalio htijenje i borbenost svojih, bolju igru u nastavku te realno iznio da je od tri utakmice (Dinamo, Gorica, Rijeka) ova na Rujevici bila najmanje dobra. No, nogomet je takav, negdje uzme kad se više zasluži, negdje vrati kada se nije toliko kvalitetno igralo.
Pobjeda nad Rijekom velik je rezultat za Istru jer ona je i po tradiciji uspješnija, a k tome je bila lider na tablici. Iako je fokus na odsutnostima domaćih, činjenica jest da je Istra na Rujevicu istrčala bez četiri prvotimaca (kapetan Blagojević, Iovu, Lawal, Lekouiery), koji su igrali dosad.
Osobito je težak izostanak Lekouieryja, ponajboljeg ofenzivnog veznog HNL i vjerojatno najbržeg igrača lige Lawala. Garcia je to “pokrio” U20 igračima (Jaganjac, Robertsson, Maurić, Rozić). Na drugoj strani, Rijeka je ostala bez važnih igrača (Smolčić, Pašalić, te kartonirani Fruk, Devetak i Čop), ali ipak su imali prvoligaški iskusne alternative (Goda, Bogojević, Škorić, u nastavku Gojak, Menalo…). Prosjek riječke momčadi bio je 25,6 godina, dakle, 3,4 godine više od zeleno-žute postave. Zato mladi igrači Istre zaslužuju sve pohvale za veliki i ohrabrujući rezultat.
