To što je Hajduk odigrao protiv Vukovara u Gradskom vrtu bilo je kao pjesma. Tih šest golova, koliko su Bijeli zabili Vukovaru, ujedno je i najviše ove sezone. To znači da su protiv Vukovara Bijeli odigrali utakmicu sezone kad je realizacija u pitanju. I prvi put ove sezone nisu stali nakon 0:2. Bilo je u više navrata ove sezone takvih slučajeva u kojima bi Hajduk glatko poveo, a onda propustio nokautirati protivnika i kasnije se doveo u probleme. Ovog puta su Vukovarce dokrajčili, nije ih zanimalo što se momčad Tomislava Stipića grčevito bori za ostanak u ligi.
A generator dominacije bila je trojka u prednjem dijelu terena: Brajković, Livaja i Rebić, a često im se pridodavao i Pukštas. Ta je četvorka sve kreirala, sve inicirala, predstavljala latentnu opasnost za nemoćnu obranu domaćina. O napadačkoj liniji Bijelih dovoljno govori podatak da su čak tri igrača stigla upisati i gol i asistenciju. Pogađajte, riječ je o Rebiću, Livaji i Brajkoviću. Po mnogima Rebić i Livaja nikad i nisu trebali biti upitni, ali Urugvajac je ovog proljeća Almenu konkretno zamijenio Brajkovićem. Ovaj je na to imao spreman odgovor. Nadire, nadire i ne planira stati.
I obrana je ovog puta bila stabilna, neprelazna, na čelu s Marešićem i Skelinom. A odlični su bili i Hrgović te Sigur. Uostalom, Hajduk je pobijedio s 0:6, ne pamtimo kad mu je to u novijoj prošlosti pošlo za rukom! A komotno su Bijeli mogli zabiti i 10 golova, to uopće nije pretenciozno reći. Sam je Pukštas mogao zabiti još minimalno dva gola, no dobro, nije to važno…
Ostaje tek zabilježiti što Hajduku treba u bliskoj budućnosti da pod Garcijom napravi taj korak više, kako u prvenstvu, tako i u Europi. Da bude još konkurentniji. Ti se potezi tiču veznog reda. Veznog reda u kojemu su se ovog proljeća zapisali Guillamón, Krovinović i Pukštas. Pritom mladi Amerikanac nije upitan, ali jest potonji dvojac. Kroz dalekozor budućnosti treba reći da bi zaista Hajduk na pozicijama Krovinovića i Guillamóna morao za nešto više pronaći drugačije profile igrača, one koje preferira Gonzalo Garcia. Primjerice, da je ovoj momčadi samo pridodati Radoševića i Lončara iz Garcíjine istarske ere…
Kakva bi samo to momčad bila! Nisu Hugo i Krovinović loši igrači, to bez daljnjega… Ali naprosto uvijek ostave prostora za određene upitnike. Koliko je samo puta Hajduk imao zadnjim pasom izbiti u matnu situaciju, ali većinom bi Krovinović i Guillamón iz prve odigravali loše ili krivo.
Korektni su to igrači i momci, ali dojam je da Hajduk za dodatni iskorak mora tražiti rješenja na njihovim pozicijama. To bi dodatno razgorjelo Garcíjinu nogometnu ideju u Hajduku, a ona definitivno postoji. Koliko god nije bila vidljiva u ključnim utakmicama sezone…
I da, Rebić i Livaja čine tandem kakav SHNL dugo nije imao. Stvarno su doktori, u pravom smislu te riječi.
