U nedjelju bismo mogli svjedočiti HNL povijesti, događaju kakav se i u svijetu nogometa ne viđa često, a u Hrvatskoj je nezabilježen: dva brata na golu suparničkih momčadi u istoj utakmici!
Dakako, oni su Silići, momci iz Dicma, koji su obojica dočekali svjetla pozornice ove sezone. Toni (19) nakon ozljede Ivice Ivušića u Hajduku, a Josip (26) nakon što je ista sudbina zadesila drugog bivšeg golmana Vatrenih, Olivera Zeleniku u Varaždinu. I sada bi, u nedjelju od 18.45 sati, njih dvojica trebali od prve minute stajati na suprotnim krajevima terena na Poljudu u okršaju Hajduka i Varaždina.
– Nisam to mogao ni zamisliti, baš poseban osjećaj, jedva čekam – rekao je u odličnom prilogu Stipe Antonijevića za Novu TV mladi Hajdukov vratar, a stariji brat Josip dodao je:
– Više je to čast za obitelj, a da nam je netko to rekao prije koju godinu, ne bismo vjerovali.
Obojica su se složila da je najteže roditeljima.
– Otac Damir pod velikim je pritiskom, nije mu svejedno, ne znam kako će izdržati – otkriva Josip, a Toni se nadovezuje:
– Teško mu je gledati i kad jedan sin brani, a sad dvojica, i to jedan protiv drugoga. Nadam se da će izdržati, najsretniji bi bio da završi 0:0.
Dodao je Toni i da stariji brat više podbada njega nego obratno, a Josip otkriva:
– Majci je najteže jer otac je bio golman, pa sva tri sina! Branio je i najstariji, Mirko, ali je odustao u kadetima.
Najmlađi je dogurao najdalje, do prve momčadi Hajduka.
– Bilo je lijepo odrastati uz njih, prve seniorske korake skupio sam kraj brata u Dugopolju, jako mi je pomogao – priča Toni.
Uobičajeno je stoga pitati što bi tko uzeo od brata.
– Reakciju, kako ulazi životom u loptu i kako živi za nogomet – kaže Toni, a Josip je naglasio:
– Tu njegovu psihološku mirnoću na golu, konstantno je pod istom emocijom, ima taj ‘poker face‘ zbog kojeg mu se divim jer brani za Hajduk, koji nosi veliki pritisak. Samo mu je nebo granica, on je budućnost hrvatskog nogometa.
Najmlađeg Silića neki spominju i kao trećeg golmana Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Americi.
– Djeluje mi nestvarno. Prije godinu dana nisam ni branio, a sad me spominju u kontekstu reprezentacije.
Josip je zaključio:
– Dicmo će biti ponosno. Malo mjesto od 3000 stanovnika dalo je dva golmana na jednoj utakmici u prvoj ligi, u državi koja je druga i treća na svijetu!
