Dok se još zbrajaju dojmovi blijedog izdanja u maksimirskom porazu od Dinama, a u kojem su sudjelovale većinski najjače snage kojima raspolaže Gonzalo Garcia, nadolaze već i dva posljednja ovosezonska izazova. Opet treba u Maksimir, ovaj put na noge Lokomotivi, a zatim na Poljud dolazi Vukovar. Utakmice, dakako, nemaju rezultatski značaj jer su Bijeli drugoplasirani i sezona će im početi početkom srpnja kroz kvalifikacije za Europsku ligu.
E, obzirom na okolnosti bit će zanimljivo vidjeti kako će tim susretima pristupiti Gonzalo Garcia, poglavito kroz kontekst odabira sastava. Hoće li Urugvajac povjerenje opet ukazati nositeljima, ili će priliku ponuditi mladićima koji tek nadolaze, pitanje je sad. I to legitimno pitanje. Kao što će i Garcijin odabir biti sasvim legitiman. Lome se sada koplja što bi trener Bijelih trebao napraviti. Kao, dvije su utakmice do kraja, zašto ne isprobati nekoga novog, da se vidi može li tko novi “izroniti” pred pripreme za novu sezonu. Možda je to i zdravo gledište, ali isto tako može biti i dvosjekli mač, onaj s dvije oštrice. Primjerice, mogao bi Garcia sada mrtav hladan u vatru gurnuti Durdova, Gabrića, Hurama, Hodaka ili Skoku, ne bi mu vjerojatno nitko ništa rekao. No, pitanje je je li to doista pametno. Treba li sada sve mlade staviti na hrpu nauštrb iskusnjara koje su više-manje standardno odradile cijelu sezonu? Netko to može smatrati hrabrim, a netko “ziheraškim” potezom, a takvo što se zaista može okrenuti na obje strane. Pusti golobradi mladići mogli bi “izgorjeti”, a s druge strane netko bi mogao i zabljesnuti pa da ga Garcia uzme u ozbiljnije razmatranje za novu sezonu.
Nadalje, pitanje je tko se novi uopće može potencijalno nametnuti Garciji protiv Lokomotive i Vukovara, jer on je gotovo sve igrače u dosadašnjem tijeku sezone koristio. Nekoga više, nekoga manje, ali svi su dobili određene minute. I svi su više ili manje uspješno zabljesnuli u određenom trenutku. Primjerice, tijekom jeseni hit je bio Luka Hodak, desni bek koji se naprasno pojavio i vrlo brzo osvojio europske naslovnice. U tom svjetlu, apsolutni dobitnik proljeća je Roko Brajković kojeg dobar dio sezone nije bilo ni na mapi, ali se tijekom zimskih priprema Garciji ukazao i dokazao. U međuprostoru je, tu i tamo, prilike nasumično dobivao Noa Skoko, ali on još uvijek Urugvajcu nije pokazao da je apsolutno taj. Eto, baš bi on mogao u preostala dva susreta zagospodariti sredinom terena i tako podebljati poziciju uoči ljetnih priprema. Obzirom da Niko Sigur do kraja sezone ne bi trebao igrati, Skoko bi mogao biti idealna zamjena… Isto tako, posljednjih tjedana pojavili su se Adam Huram i Roko Gabrić o kojima je štošta već napisano, ali svi se slažu u jednom: na početku su hajdučkog puta. Je li ih sada za očekivati u prvih 11? Možda, ali odluka je samo na Gonzalu Garciji.
Trener Hajduka će sam procijeniti treba li Lokomotivi i Vukovaru suprotstaviti mladiće koji se tek trebaju dokazati, ili nositelje igre, one koji su iznijeli veći dio sezone. Možda bi Garciji ova tema bila bespredmetna jer on nije trener kojemu igraju godine. Igraju mu isključivo oni koji budu najbolji na treninzima. Stoga, ukoliko će to uoči Lokomotive i Vukovara biti momci poput Hurama, Gabrića ili Skoke, gotovo sigurno će se naći u prvih 11. No, mogu to i dalje biti Pajaziti, Raci i nešto iskusnija kompanija.
Pritom, dobro je znati da je Gonzalo Garcia već dovoljno dobro upoznat s mogućnostima svih svojih igrača. Netko mu je ove sezone pokazao više, netko manje, ali svi su već pokazali ponešto. I dovoljno da Garcia može izabrati. Njemu je ionako svaki igrač Hajduka jednako važan. I njemu je nogomet momčad, a ne pojedinac i imena.
