Gle, ne znam kako, ali znam da plan nema alternativu. Zvao sam ovog, zvao sam onog, zvat ću sve. Podići ćemo sve, dat ćemo sve. Ali, gle – nema predaje…
Taj Dinamov poklič, koji autorizira, bio je, zapravo, njegov kredo. Do kraja. Kompromise je nekad mudro i birao, ali samo da bi došao do nekog većeg cilja. Primarno novinarski, a kada se u tome ostvario, onda pogotovo u borbi za demokratski Dinamo. Koja ga je označila, do kraja. Sanjin Španović bio je jedan od onih bez kojih nisam siguran da bi cijela priča nekog novog, demokratskog Dinama uopće prošla. Jer, Špan je bio majstor lobiranja, koje je vodilo samo jednom: tamo gdje odluči ići, išao je do kraja. “Ne” nije bila opcija. Dozlaboga probitačan i beskrajno uporan, Špan je pomicao granice. Svoje i tuđe. Za to je nekad morao privremeno prijeći i preko vlastitih ideala, no, za razliku od mnogih, znao je da će time postići željeno. I zbog toga je prelazio preko svega. Rijetki imaju taj kapacitet. Dinamovo proljeće, realno, njegov je najveći i najznačajniji potpis. Ideja koja je poprimala realne obrise demokracije začeta je mnogo prije, i bez njega, no Španova je vrijednost kroz mudru politiku dala jedan iznimno bitni, prijelomni “touch”. Tiha diplomacija bila je ključna. A na njoj je jasan potpis – Sanjina Španovića. S čime je, sigurni smo, otišao sretan.
Sanjin Španović, rođen 1986. godine u Zagrebu, karijeru je kao vrlo mlad započeo u našem Jutarnjem listu, slijedom vodilje svoga oca Srđana, da bi kasnije osnovao portal, zatim se odredio i kao TV-voditelj u “talk-showu”, potom se razvio kroz privatni sektor, da bi se vratio kroz Dinamo, kroz sjajnu biografiju Velimiru Zajecu, kroz knjigu o rukometašima, kroz najvažnije – vraćanje Dinama i par naslova koji, nažalost, nisu dočekali objavu. Zeko je, pritom, bio i ostao Španov temelj i prijatelj. Dinama, “proljeća”, svega. Na kraju je preuzeo dužnost njegova predstojnika ureda u Dinamu, no, nažalost, tu funkciju nije dugo obnašao…
S bolešću se borio dugo, ali beskompromisno, konzistentno, vjerno, bez trunka ideje da neće pobijediti. Jednu je grozotu pobijedio, a onda je unazad zadnjih godinu dana došla druga. Koja nije puštala. A on, baš takav, emitirao je samo jedno: “Ma, samo pobjeda, poraz nije opcija!”. I tako sve do – kraja. Kao potvrda, kao ideal. Kao snaga, energija, ljubav, posvećenost. Kao ideja. Kao – Špan. Sanjine, od srca hvala i – zbogom.
