Šestorica trenera vode SHNL klubove cijelu sezonu i, po svemu sudeći, tako će ostati do kraja. To se jedini put u Ligi 10 dogodilo 2015./16., tada je također “šest veličanstvenih” ostalo u sedlu kroz sve izazove koje nudi domaća scena. Aktualno to su Mario Kovačević (Dinamo), Gonzalo Garcia (Hajduk), Nikola Šafarić (Varaždin), Mario Gregurina (Slaven Belupo), Nikica Jelavić (Lokomotiva) i Mario Carević (Gorica).
Je li to znak da su se čelnici klubova stabilizirali i više ne vide trenere kao dežurne krivce, a šok-terapije kao blagotvoran lijek, ili krivce nisu trebali tražiti, a terapije primijeniti jer prilično je jasno bilo tko je prvi, a kome gori pod petama? Zajedničkog odgovora nema, svatko gleda svoje brige, ali loša iskustva s čestim otkazima definitivno su opametila predsjednike i Uprave. Po hodogramu sezone najveće je iznenađenje što je Hajduk stao uz Gonzala Garciju, a mnogi su tijekom jeseni smjenjivali Marija Kovačevića. Iako se radi o dva vodeća kluba, od toga Dinamo ima sigurnu titulu prvaka, posao u njima pod najvećim je povećalom i pritiskom.
Proteklih godina imali smo i sezone u kojima je samo jedan trener opstao, a još češće kad su to bila dvojica. Spomenute 2015./16., kad su posljednji put čak šestorica izgurala od početka do kraja, to su bili Zoran Mamić u Dinamu, Matjaž Kek u Rijeci, Damir Burić u Hajduku, Samir Toplak u Interu, Željko Kopić u Slavenu Belupu i Dražen Madunović, zajedno s Draženom Medićem, u Zagrebu. Rotacije su se tada dogodile u Istri, Osijeku, Lokomotivi i Splitu.
Negativne rekorde nećemo detaljno navoditi u nadi da će trenerska struka biti stabilnija. Pritom valja primijetiti da su petorica hrvatski stručnjaci, a Garcia jedini stranac. U godinama kad je naše klubove preplavio velik broj trenera iz inozemstva, to je zanimljiva vijest.
Mijenja li se trend, pitali smo Božidara Šikića, predsjednika Stručne komisije HNS-a, a ujedno i direktora Lokomotive?
– Domaći treneri koji imaju čvrstu podršku klubova stabilni su zato što dobro rade, a očito su klubovi shvatili da nemaju koristi od stalnog mijenjanja. Jedino su Vukovar ‘91, koji je na dnu tablice i Istra 1961 u dva navrata radili promjene – kazao je Šikić.
Lokomotiva je također nekad išla na oštar rez, ali u prosjeku to čini rjeđe od drugih. Ne samo da je Silvijo Čabraja u jednom trenutku bio najdugovječniji na SHNL klupi, nego je, primjerice, Goran Tomić bio jedan od samo dvojice koji su 2019./20. odradili cijelu sezonu. Tada je to uspio i Ivan Prelec u Istri 1961. Sezonu potom tek Tomislav Stipić u Slavenu Belupu, a kad se pogleda 2023./24., samo je Čabraja bio na klupi od početka do kraja, pritom Varaždin nije formalno smijenio Marija Kovačevića, nego je morao otići na bolovanje.
– U prosjeku treneri u Lokomotivi rade preko godinu dana, osim u slučaju ako smo se drugačije dogovorili. Znate što je najbitnije, kad klub bira trenera, mora dobro razmisliti kome daje šansu, a kad odluči, ne smije očekivati da će taj napraviti sve u pet minuta. U nogometu se ništa ne može u pet minuta. Nemoj dati svakome priliku, kvalitetno odvagni, a kad si ga odabrao, podrži ga da se dokaže. Ja jako dobro promislim, volim mlade, oni su ambiciozni, imaju puno htjenja i želje za radom, no treba ih istrpjeti da naprave rezultat.
Jeste li zadovoljni s Nikicom Jelavićem?
– Apsolutno. Ima odlične strane, kao i neke koje treba popraviti, ali u svakom slučaju perspektivan je trener, dobar, radin, pošten, ima jako puno iznimnih kvaliteta.
Kako komentirate to što su među najrizičnijim klubovima za smjenu, osim onih koji se bore za ostanak, velikani poput Dinama i Hajduka?
– Pogledajte Dinamo, svi su mijenjali Marija Kovačevića osim šefa. I na kraju se pokazalo da je šef najpametniji. Jedini je znao o čemu se radi. Sve mu se pokazalo dobrim. Otkako su se stabilizirali, igraju odlično, nikad bolje. Ulica ne bi trebala mijenjati nikoga, a i novinari vole samo da se nešto piše. Nije to logika po kojoj bi trebalo voditi klub. Ulica i mediji znali su utjecati ranije na to da neki trener padne, a to ne bi trebalo biti tako. Postoje odgovorni ljudi, ako su oni pametni, to ispadne dobro.
Ističu li se Kovačević, Jelavić, Carević, Gregurina i Šafarić ujedno i kvalitetom te time da prate suvremene europske trendove?
– Nama je najveći problem lova, s tim su povezani uvjeti za rad. Reprezentacija pokazuje koliko kvalitetno radimo, sve te igrače su manje-više stvarali hrvatski treneri. Prema tome, treba im dati šansu. To je naša zemlja, radimo prema našem mentalitetu, kako znamo i što zahtijeva – zaključio je Božidar Šikić.
Treba ustrajati na putu vjeru u struku.
