Nakon, netko će reći sramote, netko blamaže, a mi ćemo reći nesretnog poraza na Gibraltaru, Hajduk je odmah sletio u Osijek. Odmah je razmišljanje prebačeno na ogled protiv nezgodnog istoimenog protivnika na Opus Areni. I to je možda najbolja moguća vijest ovog ritma četvrtak – nedjelja. Kad padneš, odmah imaš priliku ustati. Nešto poput NBA ritma i krilatice “Show must go on”. A to nedjeljno pojavljivanje na Opusu se može iz perspektive Bijelih sagledati kroz tri ključne točke.
Prva se, naravno, tiče odabira momčadi koja će se suprotstaviti mladom, poletnom i potentnom Osijeku. Rotacije bi se trebale dogoditi, iako nitko osim Garcije ne zna u kolikoj će to biti mjeri. No, zasigurno postoje tri vruća kandidata za nastup, ako ćemo ići odmah direktno “u glavu”. Nedvojbeno su to Carlos Martin, Marko Livaja i Adam Huram, ljudi koji su u prošlom kolu protiv Gorice uglavnom sudjelovali golovima i asistencijama. I sva trojica su ušla i na stadionu Europa Point. Ruku na srce, možda “zeru” prekasno. Dakle, ono što se dogodilo u 68, 75 i 86. minuti moglo se slobodno dogoditi desetak minuta ranije, ali to je već možda i problem Garcijinog tajminga izmjena koji uopće nije novost. No, ne bi uopće bilo čudno da netko od navedenih protiv Osijeka istrči od prve minute jer itekako među prvotimcima postoje kandidati za odmor, koliko god Garcia govorio da se bez nekih teško može. U njegovoj su projekciji to vjerojatno Dalisson i Michele Šego, dva kandidata za predah, a njima bi se mogao dodati i Sanyang Bamba koji je također značajno opterećen. Opet, moguće je i da Urugvajac ode u drugu krajnost jer ionako ide stanka. U tom svjetlu moglo bi se dogoditi da se u odnosu na momčad s Gibraltara ne dogodi čak niti jedna promjena, iako smo uvjereni da će se u prvi sastav vratiti makar Dario Marešić, čija se stvarna vrijednost osjetila tek sada kada ga nije bilo u punoj dostupnosti. Ostali s klupe više, manje i nisu toliko ključni, niti imaju toliki utjecaj na igru. Ova ranije spomenuta trojka je već pokazala da ima te sposobnosti.
S druge strane, jednom kad postava izađe bit će jedino važno da Hajduk na mali predah ode s pobjedom koja bi bila velika, obzirom na poraz koji se dogodio. I to ne zbog protivnika, nego zbog načina na koji se dogodio. Em bi se tako zadržala razdaljina u odnosu na Dinamo, em bi se ugasila lagana vatra koju je razgorio poraz od Lincolna. Nije ona niti blizu u razmjerima kakve je znala stići kada Hajduk izgubi, ali već su se mogli čuti histerični glasovi koji nam prilaze u stilu “Eto ti tvog Hajduka, gube od ovih ribara i konobara”. Ipak, takav pristup siječemo i sječi ćemo u korijenu jer je ta fora o ribarima i konobarima zaista životom izlizana. A zamislite tek kakva bi stanka Hajduku bila da se sutra ne pobijedi na Pampasu… Baš iz tog razloga bi bilo dobro da Garcijini momci odigraju jednu kvalitetnu, košarkaškim rječnikom “bounce back” utakmicu s kojom bi se ipak mirnije otišlo na predah. Već je jednom to Hajduk napravio, ali su bile malo drugačije okolnosti. Na prošlu se stanku otišlo s porazom protiv Rijeke, a onda je uslijedio ovaj impresivan niz kojeg je Hajduk zapravo prekinuo sam sebi. Nije mu ga prekinuo Lincoln…
Treća, a jednako važna stavka govori ovako. Hajduk bi pobjedom u Osijeku ostao na prvom mjestu, što je jako važno jer su Bijeli sada lovina. Više nisu lovci. A kad kontinuirano braniš prvo mjesto, odaješ dojam ozbiljne ekipe koja svoj korak drži ravno i ne skreće s puta.
Do sada su Bijeli kroz prvenstvo i Europu pokazali da su spremni igrati na dva fronta, a mnogi su ih baš tu “čekali”. Valja, eto, još jednom pokazati karakter, a u ovoj utakmici će vrlo važna biti i uloga Gonzala Garcije. Možda ne toliko u kontekstu fizike, koliko psihe. I da, valjda će hajdukovci utakmicu protiv Osijeka razumjeti bolje no onu protiv Lincolna.
