Što je sada ovo s Markom Livajom, tko ga to nudi grčkom velikanu Panathinaikosu, koji trenutno zauzima treće mjesto u tamošnjoj Super League? Ili je to neki isprazni manevar bez mogućnosti realizacije, s obzirom na to da u Grčkoj istječe prijelazni rok?
O Hajduku ne treba trošiti riječi, predsjedniku Ivanu Biliću figurativno „gori kuća“, a on na sve gleda faktički nemoćan: kako će spasiti svoju fotelju usred neugodnih rasprava o minusima u blagajni, hoće li uspjeti udomiti još nekog mladca i tako nastaviti s prodajom klupske supstancije, padaju akcije na burzi naslova prvaka, postavlja se pitanje kako je mogao potpisati klauzulu u ugovoru s Gonzalom Garcijom o 18 mjesečnih dohodaka u slučaju raskida, da se ne nabrajaju druga pitanja kao što je nagli „abortus“ s likvidiranjem Miše Krstičevića i Vika Lalića, da ne govorimo o kroničnim problemima s ponašanjem „torcidaša“…
Ipak, treba znati da su u Hajduku još uoči nove godine šapnuli Livaji nešto u stilu „ako ti hoćeš, slobodno nađi klub“, jer ih smeta njegova godišnja gaža, navodno od 1,2 milijuna eura, moguće i više. A na Poljudu su se domislili formuli „stiskanja kaiša“, to jest, od dolaska Gorana Vučevića za sportskog direktora, prakse maksimalnih godišnjih plaćanja igrača od cca 400.000 eura.
Uostalom, zato su, na primjer, prodali Filipa Uremovića kako bi se riješili njegove plaće, a što se tiče transfera od 800.000 u japanski Kawasaki, tko zna koliko je eura zasad stiglo u kasu Hajduka.
Poznato je da Livaja u odnosu na negativni razvoj situacije s trenerom Garcijom razmišlja o mogućem angažmanu u nekom od klubova u Saudijskoj Arabiji, pa da tamo zaključi svoju burnu karijeru. A možda bi se rado vratio u Grčku, jer je četiri godine vrlo zapaženo nosio dres AEK-a, pa se točno prije pet godina, evo sada u veljači 2021., odlučio vratiti u Hajduk.
U sjećanju je ostala „gimnastika“ bivšeg predsjednika Hajduka Lukše Jakobušića, koji je izmolio Livaju na zajedničko putovanje u Atenu kako bi, uz pomoć Evangelosa Aslanidisa, predsjednika AEK-a od 2013., lobirao za promjenu tehničkog sponzora od Macrona do Adidasa, što se i dogodilo.
Ipak, moguće je da je neki agent uletio s tom ponudom Panathinaikosu, čije bi vodstvo na neki način zadalo udarac AEK-u pa dovelo Livaju kao jedno od vrijednih pojačanja, bez obzira na činjenicu da će najmarkantniji igrač Hajduka uskoro navršiti 33 godine. U biti, možda je Livaji već i dojadilo trenutno natezanje s trenerom Garcijom, jer mu je po dolasku Gorana Vučevića najavljeno produženje ugovora (aktualno je vezan za „bijele“ do ljeta 2027.), točnije svojevrsno reprogramiranje, koje je, eto, na čekanju od prošlog ljeta.
Tako bi se doista moglo dogoditi da se na Poljudu riješe Livaje na elegantan način: prodali bi ga za tri milijuna eura, koliko ga trenutno vrednuju na Transfermarktu, moguće i unosnije…
Uglavnom, vlastodršci splitskog kluba, u prvom redu udruga Naš Hajduk, najviše brinu o svojoj poziciji, pri čemu su u savršenom skladu s upravom, pa i novim nadzornicima. Tako bi se moglo dogoditi da s Poljuda nastave odlaziti talentirani, nažalost i nepotvrđeni, mladi igrači, pa sada možda i najbolji, kao što je Marko Livaja, koji je u proteklih pet godina stekao poziciju nedodirljivog asa, reklo bi se u rangu nenadmašnog Bernarda Vukasa.
Na Poljudu se bave pripremama za proslavu 115. godišnjice Hajduka, kao naručeno im je došlo izvlačenje na vidjelo operete „Kraljica lopte“ u povodu stote godišnjice stvaranja djela Ive Tijardovića (uskoro četiri predstave, sve karte rasprodane). Neka navijački puk „bijelih“ gušta…
