Drago Vabec u prvom dijelu intervjua za SN govorio je dosadašnjem dijelu Dinamove sezone, ali i otkrio da bi se volio zaposliti kao skaut na Maksimiru. “Pustio sam bubu, ali nitko ne reagira”, poručio je legendarni nogometaš koji je, kako nam je kazao, Dinamu preporučio Marija Kovačevića prije nego što je to učinio Zvonimir Boban. U drugom dijelu intervjua, Vabec se osvrnuo na zanimljivosti iz slavne karijere, u kojoj su braniči “za njim išli i na WC”.
Vratio se u paraleli na Brest.
– Umrla su moja četiri velika prijatelja koja sam tamo imao, sad me čekaju njihove kćeri. Idu godine. Jedan od njih iz Uprave rekao mi je: “Nakon tvoje prve tri-četiri utakmice kazao sam – koga smo mi kupili.” Zato ne treba prebrzo zaključivati jer igraču je nužno vrijeme za prilagodbu. Trebalo je i meni. Na kraju sam dao 60 golova u prvenstvu u nešto više od stotinu utakmica. U četiri sezone. To mi je rekao kad sam postao sve. Bio sam treći i četvrti strijelac lige, Brest je dao 38 golova, ja 18. Međutim, nisam imao medijsku podršku. Za Sportske novosti iz Francuske je pisao Mirko Galić i ignorirao me. Samo Šurjak, Šurjak, svaki tekst o njemu. To je izlazilo na zadnjoj stranici SN. Svaki me put preskočil.
Preskakali su vas i u reprezentaciji Jugoslavije.
– To bolje da ne govorim. Trebao me doći izbornik Miljan Miljanić gledati, ali nije došao. Sve je bilo montirano.
Na Svjetsko prvenstvo 1974. godine išlo je osam igrača Crvene zvezde i sedam iz Hajduka, iz Dinama nitko.
– Hajduk je trebao imati šest igrača, ali rekli su – ako ne bude pozvan i sedmi, nitko neće doći. Ucjenjivali su. Hajduk je s Titom Kiriginom bio strašno moćan. Zna se kaj je Hajduk radio u ono vrijeme.
Bili ste krilni igrač, kako to da danas nemamo krila?
– Malo se drugačije igralo. Sustav je bio 4-3-3, samo sada kao krilo imaš situaciju da te blokiraju dvojica, a loptu moraš vratiti do golmana, kao da igramo rukomet.
Vi se kao krilo niste morali vraćati u obranu?
– Što ćeš u obrani? To se znalo. Tu i tako si popratio protivničkog igrača, ali ja sam se nametnuo beku tako da on nije mogao ići naprijed. Odoh ja onda… Protivnički treneri stavljali su na mene flaster. Rekli bi tom igraču: “Ako on ode pišati, idi i ti za njim jer mi u igri ne trebaš.” To je bila fora u to doba. Jedan igrač je pitao trenera: “Kaj ak‘ Vabec ode van?”, odgovorio mu je: “Idi i ti van, što ćeš mi.” Razumijete. Kakva obrana… Nogomet se promijenio. Premalo je sada šuteva. Moja je prva misao bila – proći igrača i šutirati, a danas se dodaju na pet metara. Iako je nogomet, jasno, napredovao. Nikad se neće vratiti na prijašnji, samo će izmisliti nešto novo. Eto Guardiole, sve nas je fascinirao s tika-takom i sad je tome kraj, ali on bu nekaj novoga izmislil. Mudrac je.
Ističe da je bio univerzalac koji je igrao sve pozicije u napadu, pa i u vezi i na beku.
– Prva pozicija bila mi je lijevo krilo. U reprezentaciji se nisam mogao probiti jer prednost je imao Dragan Džajić, a on je bio limitiran igrač. Mogao je igrati samo lijevo krilo. Igrao sam sedam utakmica. To sam zamjerio Dinamu. Rekao sam to Zorislavu Srebriću, koji me i doveo u Maksimir. Što je Dinamo poduzeo da me gurne na Svjetsko prvenstvo 1974.? Ništa. Krivi su bili i trener i rukovodstvo.
Koliko je Džajić bio bolji od vas?
– Kaj ja znam… Bio je iz Zvezde. Bio je bolji 10-15 posto, i to u marketingu.
