Razgovarajući s Decom shvatio sam da sumnja kako Barcelona ima planove za Cardoza Varelu nije imala temelje, s odmakom od dvije godine Andre Villas-Boas prošlog je tjedna u intervjuu za Kicker krivnju za bijeg mlade zvijezde iz Porta indirektno svalio na pohlepne menadžere te dva Dinama, zagrebački i onaj amaterski iz Odranskog Obreža.
Čim se upustio u pravnu bitku za prava na odbjeglog tinejdžera, Porto je argumentirao da golobradu senzaciju U-17 Eura uokolo pomiču u tzv. bridge-transferu, kršeći članak 19. FIFA pravila o statusu i transferima mladih nogometaša. Na parkiralištu u Odranskom Obrežu dječak je, sumnjali su u Portu, trebao pričekati 16. rođendan nakon čega bi se navikavao na seniorski nogomet u dresu velikog Dinama pa za godinu ili dvije preselio u Barcelonu. Snažna indicija da stvari napreduju upravo u tom smjeru bio je Andy Bara, agent s jakim vezama na Camp Nou, neka vrsta menadžerskog superheroja koji igrača iz Kustošije prodaje ravno u najveće svjetske klubove, a koji je u to vrijeme u javnosti predstavljen kao Varelin zastupnik. U najnovijem obratu, Portov predsjednik, međutim, Barcelonu sada amnestira krivnje. Pristajete li na njegovu priču ili ne, odlučite sami. Konteksta radi, možda se ipak valja prisjetiti da je Barcelona jednom iz Argentine dovela dijete kako bi mu plaćala hormonske injekcije protiv patuljastog rasta, odmah s njim na salveti potpisala ugovor i tako pronašla današnjeg vlasnika osam Zlatnih lopti i jednog od najvećih u povijesti igre.
Andre Villas-Boas ima nos za filmske priče i likove, jer je i sam vlasnik rijetko zabavne biografije s ruba fikcije. Kao 16-godišnji prevoditelj tako se zavukao pod kožu Bobbyju Robsonu, tadašnjem treneru Porta, da ga je ovaj ekspresno doveo do trenerske PRO licence i osigurao mu prve ozbiljne poslove. Sa 30 je u Portu već bio trofejni trener, kao “baby Mourinho” zatim projurio kroz Chelsea i Tottenham, a usput adrenalinsku ovisnost trenirao vozeći Dakar Rally. Umorivši se od trenerske klupe, shvatio je da bi u svojoj sljedećoj nogometnoj inkarnaciji mogao biti dostojan nasljednik Pinta da Coste, najvećeg gazde u povijesti Porta koji je klubom vladao 42 godine i zatrpao mu riznicu sa 69 trofeja. Villas-Boas je predsjednik Porta od svibnja 2024.
Prvi ozbiljan predsjednički izazov završio je porazom koji AVB očito teško zaboravlja. Dogodilo se to kada se u Vareli senioru iznenada probudio duh Johanna Gutenberga: čovjek je jednog dana osjetio snažan unutarnji poziv da se preda izdavaštvu i priključi pobjedničkom timu male tiskare iz Turopolja, a kako maloljetnog sina nije mogao ostaviti bez nadzora, povukao ga je za sobom u najbliži perspektivni klub iz Odranskog Obreža. Ili je barem takvu interpretaciju tijekom pravnog mačevanja pred FIFA-om osmislio izvjesni Wilson Sardinha, zakonski skrbnik mladog nogometaša u Portugalu. Izvjesno vrijeme trajalo je povuci–potegni među sukobljenim stranama, a završilo je, prema tumačenjima iz Porta, onog trenutka kada je klub odbio taboru Varela platiti traženih tri milijuna eura “otkupnine”. Prema Kickeru, Sardinhine WhatsApp poruke Portovim zastupnicima potvrđuju prethodne navode.
Iz razdoblja maksimirske vladavine Zdravka Mamića datira nekoliko sličnih priča s različitim raspletima. Ona najuspješnija svakako se tiče Matea Kovačića, čiju je kompletnu obitelj tadašnji Dinamov mastermind preselio iz Linza u Zagreb još dok je nogometni supertalent ulazio u kadetsku dob. Roditelji su zaposleni u Zagrebu, a klub je pred nadležnim institucijama lako branio svoj potez pričom o repatrijaciji izbjegličke hrvatske obitelji. Već s navršenih 18 godina Kovačić je preselio u Inter osiguravši klubu veliku zaradu. Bitno lošija iskustva odbjegli je gazda imao s očevima i zastupnicima Roberta Murića i Ajdina Hasića. Na vrijeme prepoznati kao klupska budućnost, jednom nogom u seniorskoj momčadi, na nagovor agenata igrači su ipak poletjeli za velikim novcem i ubrzo natrčali na razvojni zid u novim sredinama.
“Tog ljeta smo ga planirali priključiti prvoj momčadi. Danas je mogao biti u statusu Rodriga More”, ukazuje AVB na svijetao primjer dječaka iz klupskog inkubatora koji tek treba proslaviti 19. rođendan, a za Portove seniore je već odigrao više od 70 utakmica i postigao 16 golova.
Je li usporedba zaista na mjestu? Da je nastavio organski sazrijevati u sredini koja mu je bliža, Varela bi možda zaista bio prvotimac Porta, kluba koji upravo juri prema naslovu portugalskog prvaka. Ako ovdje ipak malo stanemo na loptu i igrača prosudimo, prema viđenom u Dinamovu dresu, onda nekim prehrabrim prognozama zapravo nema mjesta. Varelu su na već spomenutom U-17 Euru prepoznali kao igrača oblikovanog u kalupu Laminea Yamala, driblera rođenog za velike stvari, neuhvatljivog krilnog napadača i strijelca, ali on se u Dinamu nakon cca 480 minuta na terenu u svim natjecanjima ove sezone noktima drži za rubove rostera. Postigao je mladić dva gola (Malmö i Karlovac), što je pristojan učinak, ali skriva taktički nezrele predstave uglavnom začinjene praznim solažama. Sa 17,5 Portugalac je svakako prezelen za otpis, no daleko je od toga da postane sljedeći projektni igrač hrvatskog prvaka…
