Otvorili smo unazad dva dana zanimljivu temu: kada se (napokon!) završe dva stadiona u Zagrebu, onaj u Kranjčevićevoj, a potom i onaj u Maksimiru, postoji li mogućnost njihovih preimenovanja?
Maksimir je svakako sinonim, ali “Kranjča” je, realno, kolokvijalni naziv za Ulicu pjesnika, Silvija Strahimira Kranjčevića, gdje se stadion nalazi. U Hrvatskoj, doduše, vladaju toponimi, od Maksimira, Poljuda, Stanova, Šubićevca, Rujevice, Kantride, ali ipak postoji i Ivan Kušek Apaš (Koprivnica), Aldo Drosina (Pula), Branko Čavlović Čavlek (Karlovac)…, kao objekti koji su dobili ime ili su “prekršteni” po značajnim likovima klupske/nogometne povijesti. Ta praksa, ujedno, funkcionira i vani: Giuseppe Meazza (Milano), Santiago Bernabéu (Madrid), Johan Cruijff (Amsterdam), Artemio Franchi (Firenca), nekoć i Vicente Calderón (Madrid)… Konačno, u Zagrebu Cibonin dom gordo nosi ime Dražena Petrovića, a Trnsko se diči dvoranom Boška Pepsija Božića, između ostalih.
Za Maksimir je možda prerano, jer još uvijek onako gordo stoji kao personifikacija Azrine “Gomile nesklada”, da ne budemo oštriji, ali pitanje imena stadiona u Kranjčevićevoj, koji bi prema najavama trebao biti dovršen do kraja godine, zgodna je tema.
Nitko, pritom, ne zna koja je uopće procedura eventualnog pitanja promjene imena: prvotno smo usmjereni na Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova, pod ingerencijom Grada Zagreba, no Ivana Kekin kao predsjednica, uz članove Teodora Celakoskog, Snježanu Prusec-Kovačić, Zlatka Hasanbegovića i Vedrana Černyja, usmjerili su nas na Grad, iz kojeg još uvijek čekamo odgovor.
A dok čekamo, nudimo sugestije…
U više razgovora s navijačima, bivšim igračima, trenerima, novinarima i dužnosnicima, primarno se bistrila situacija oko Kranjče. Stadion u izgradnji, ali na kojem bi već u proljetnom dijelu sezone 2026./27. trebao zaigrati Dinamo, službeno se zvao stadion NK Zagreb, kolokvijalno smo ga zvali stadion u Kranjčevićevoj, no ima smisla postaviti pitanje treba li mu “osvježenje” i promjena imena.
Pritom, realno, uza sav respekt velikanima Zagreba, postoje samo dvije personalne opcije: one Dražana Jerkovića, neosporne legende kluba i nogometnog Zagreba, što je potvrdio kasnije u Dinamu, a onda i Cice Kranjčara kao ideologa “one” Zagrebove titule. Uz to, logično, stoji ideja novo zdanje nazvati “stadion Zagreb”, a možda i vratiti ono koje je nekoć nosilo: “stadion Concordije”. Što je najbolje, odlučili smo pitati vas…
Što se Maksimira tiče, nema dvojbe da nitko unutar klupske zajednice pa i navijača ni ne pomišlja o promjeni imena, koje može postati “Arena Maksimir”, uz eventualni sponzorski dodatak koji puni budžet. Ipak, neki smatraju da bi i “Maksić” mogao postati personaliziran, o čemu se treba odlučiti… Pa, eto i te mogućnosti…
Ono logičnije, iako se i tome vode sporovi, jest da novi Maksimir, pardon, stadion koji se čeka poput Godota, dobije priliku tribinama nadjenuti ime po legendama. Samo za informaciju, jedna tribina Anfielda zove se po i dalje živom (!) Kennyju Dalglishu.
Ipak, pitanje je koliko Dinamo ima ultimativnih legendi i, primijetit će netko, govorimo o onima, nažalost, umrlima, i “kaj kad odu neki drugi?”. Ima smisla, no ako do toga dođe, logično je očekivati referendum među članovima, koji bi potom odlučili po kome se tribine mogu/trebaju nazvati: Cico i Ćiro Blažević su apsolutni favoriti, onda slijede, recimo, Slaven Zambata, Stjepan Lamza, Rudi Belin, Marijan Čerček, možda i Martin Bukowy, Franjo Wölfl… a tu bi morao ući i Josip Kuže (ne samo) zbog odnosa s navijačima, no ima li mjesta, poput Dalglisha, za, recimo, Velimira Zajeca, Marka Mlinarića, Zvonimira Bobana, Dražena Ladića, pa i Arijana Ademija kao lidera rušenja europskih mitova, odnosno živih legendi? A i oni nisu jedini… Problem s Dinamom jest fda ne postoji ultimativna legenda, već su povijest stvarali mnogi, a na kraju je sve stvar subjektivnog dojma.
Ipak, odlučite sami…
