Najavu piše: Predrag Jurišić
Dinamo i Rijeka očekivano su preskočili svoje prve suparnike u Europi, dok Varaždin i Hajduk u tome nisu uspjeli. Varaždinci su posrnuli na sjeveru Češke, u Jablonecu i definitivno su se oprostili od europskih natjecanja već na prvom koraku. Splićani su, pak, potonuli na Cipru, u Limassolu, ispali su iz Europske lige, ali natjecanje nastavljaju u kvalifikacijama za plasman u Konferencijsku ligu. A u nedjelju će, u međusobnom okršaju u Varaždinu, dva europska gubitnika otvoriti svoju ligašku sezonu…
Nakon domaće 3:2 pobjede, Varaždin je otišao u Češku s opipljivom i objektivnom nadom u prolaz. Međutim, nije uspio sačuvati tu prednost, 0:2 poraz eliminirao je Varaždince iz Europe, a od svega je zapravo najbolniji način na koji je naš klub ispao iz kvalifikacija za Konferencijsku ligu. Sva četiri pogotka, naime, Varaždinci su primili – nakon prekida!
Već su napisani traktati o toj ‘rak-rani’ naših klubova i reprezentacije i pomalo je neshvatljiv taj gubitak koncentracije prilikom branjenja suparničkih pokušaja nakon udaraca iz kuta, ili slobodnih udaraca. I oba su pogotka Jabloneca bila pomalo bizarna – kod prvoga, nakon ‘skraćenog kornera’, lopta je nadvisila vratara Silića (mogao je biti i bolje postavljen i bolje reagirati), pogodila gredu i odbila se u Punčecovu glavu te zatresla mrežu! A kod drugoga zgoditka, nakon udarca iz kuta, Pavlović je bio najspretniji u srcu kaznenog prostora Varaždina, dok su četvorica igrača našeg kluba ‘čuvali’ jedan drugoga na prvoj vratnici…
Bez alibija
Netko će opravdanja tražiti u sportskoj (ne)sreći, međutim bilo bi to prikrivanje vlastitih pogrešaka. Uostalom, nakon utakmice i trener Varaždina, Nikola Šafarić, nije ‘proklinjao’ nedostatak sreće, nego je realno usmjerio prst prema razlozima poraza:
– Primili smo golove upravo iz situacija na koje smo se pripremali i na koje smo cijelo vrijeme upozoravali. Europa ne oprašta ništa i svaka se pogreška kažnjava. To je kvaliteta domaće momčadi, svaka lopta iz prekida dolazi točno na pravo mjesto. U našoj ligi često prvi centaršut ne dođe ni do peterca i to je ta razlika u kvaliteti – govorio je razočarani Šafarić.
I sve je Šafarić dobro secirao, to su potankosti koje rade razliku i presuđuju u ovakvim dvobojima gotovo podjednakih suparnika. Pomanjkanje koncentracije u trenucima kad je ta koncentracija najvažnija usko je povezano s tezom o kvaliteti i Varaždin je naletio na ‘češki zid’ kojeg nije mogao preskočiti. Iako je izgledalo da je tako blizu…
Strahovite oscilacije
No, ne bi ovaj posrtaj smio utjecati na dolazeću sezonu varaždinskog kluba. Jer, Europa je ionako doživljena kao bonus za sve dobro što je napravljeno lani, kad su Varaždinci osvajanjem 3. mjesta i izborili nastup u europskom natjecanju. I to je neprijeporno bio odličan rezultat, ostvaren u ograničenim financijskim uvjetima. Klub koji je prije sedam godina ušao u SHNL, već drugu godinu uzastopno igrao je u Europi, što je dokaz stabilnosti i dobroga rada na svim razinama.
S druge, pak, strane, Hajduk je na Cipru opet silno razočarao navijače. Ipak, ima pravo na popravni europski ispit, pa će protiv litavskog Žalgirisa iz Vilniusa tražiti proboj u doigravanje kvalifikacija za Konferencijsku ligu. Pafos je neprijeporno bolja momčad od Žalgirisa, međutim, u Splitu se ne bi smjeli zanositi, niti se uljuljkati u nekakvu papirnatu ulogu favorita.
Jer, Hajdukova je momčad, vidjelo se to, sklona strahovitim oscilacijama, posebno je ranjiva kad se makne s Poljuda. Pafos je apsolutno nadigrao Splićane i mogao je znatno ranije zabiti taj drugi gol za produžetke (2:0), u kojima je Hajduk jednostavno nestao, pa je završilo 4:0 za domaćina. Ali, i ta spoznaja da je drugi pogodak primljen u sudačkoj nadoknadi, govori nešto o manjku koncentracije, dakle i kvalitete.
Nenormalna situacija
U ovu je sezonu Hajduk ušao kao i godinama ranije, riješivši se nekih skupih igrača koji navodno nisu ispunili očekivanja, istodobno dovevši anonimne nogometaše koji su predstavljeni kao pojačanja. A bili su među najlošijima u Limassolu. K tome, u novu je sezonu splitski klub zakoračio s ‘repovima’ iz prošle, veliko je opterećenje odnos između trenera Garcije i kapetana Livaje, odnosno kluba i Livaje.
Jer, teško je povjerovati da Garcia baš na svoju ruku i posve samostalno radi s Livajom ono što radi. Možda sad Livaja nije na onoj razini na kojoj je bio ranijih sezona kad je gotovo sam vukao Hajduk, ali to je i logično, jer je u posljednjih godinu dana više sjedio na klupi nego što je igrao. Međutim, i takav kakav jest, nakon ulaska u igru u Limassolu, bio je najopasniji Hajdukov igrač i jedini je bio u prilici za pogodak. Garcijina su opravdanja o guranju Livaje na klupu sve tanja i dok se ne riješi taj mjesecima gorući problem, Hajduk će biti talac nenormalne situacije. Što će, dakako, utjecati na izvedbe i rezultate.
Vidjet ćemo u nedjelju na koga je više utjecao europski posrtaj. U četiri prošlosezonska nadmetanja, obje su momčadi ostvarile po jednu pobjedu i po jedan remi. Varaždin je slavio na svom travnjaku 2:0, Hajduk na Poljudu 3:1, a oba su remija, i u Varaždinu i u Splitu, okončana 1:1 rezultatom. Zanimljivo je da je na tri od ta četiri okršaja Varaždin završio utakmicu s igračem manje.
