Samuele Vignato (22) ove sezone pokazuje koliko Rijeci može značiti kada uhvati ritam. Golovi, asistencije i potezi koji otvaraju suparničke obrane sve češće dolaze do izražaja, a posebno vrijedi što je svoj trag ostavio i protiv Osijeka, Hajduka i Dinama. Rijeka u njemu ima igrača koji može napraviti razliku i u najzahtjevnijim utakmicama.
Njegova vrlo dobra sezona, međutim, zasad nije praćena rezultatima kakvima su se na Rujevici nadali. Rijeka je pokazala koliko može, ali prečesto i ostajala daleko od te razine. Dobre predstave nisu dobile nastavak, gubili su se važni bodovi, a momčad još traži kontinuitet koji bi je približio očekivanjima.
U takvoj Rijeci Vignato ima sve važniju ulogu. Više od godinu dana nakon dolaska iz Italije na terenu djeluje sigurnije i mirnije, ali na pitanje gledamo li napokon pravog Samuelea Vignata ne odgovara kao netko tko je zadovoljan učinjenim.
– Da, jako sam sretan što uspijevam pomoći momčadi golovima i asistencijama, ali osjećam da se uvijek može dati i više i nadam se da ću još napredovati. Na meni je da nastavim raditi i dajem svoj maksimum na terenu za ekipu – kazao je u uvodu Vignato.
Rujevica mu je donijela priliku da igra i stekne sigurnost koja je mladom nogometašu potrebna da bi pokazao što zna. Upravo to ističe kada govori o tome u čemu je danas bolji nego pri dolasku iz Italije.
– U Rijeci sam u nogometnom smislu najviše napredovao u kontinuitetu igara te sam dobio veću sigurnost i mirnoću na terenu. To je važno za svakog igrača da bi mogao napredovati i vjerujem da sam na dobrom putu.
Potvrda je bilo i protiv najjačih suparnika. Golovi Osijeku, Hajduku i Dinamu imaju posebnu težinu, a svaki od njih donosi i dodatno samopouzdanje. Ipak, kada bira najdraži trenutak u riječkom dresu, Vignato se vraća jednoj posebno uvjerljivoj pobjedi.
– Najljepši trenutak koji sam dosad doživio svakako je prošlogodišnja pobjeda 5:0 protiv Hajduka, bio je to nevjerojatan osjećaj. Odigrali smo odličnu utakmicu, sjajna atmosfera na stadionu, sjajan osjećaj. Naravno, nakon svakog gola raste mi samopouzdanje i igram puno mirnije i opuštenije.
Nažalost, dobar ritam povremeno prekidaju zdravstveni problemi. Vignato nije bio u konkurenciji za utakmicu protiv Istre 1961, a ostaje vidjeti hoće li biti spreman za Goricu na Rujevici. Svaki takav izostanak znači i novo hvatanje natjecateljskog ritma, no mladi Talijan povratke na teren ne doživljava kao poseban teret. Ni kada je riječ o fizičkoj spremi, ni kada treba ući u prvi duel.
– Recimo da u mojim godinama nije teško ponovno uhvatiti natjecateljski ritam; srećom, na planu trke i kondicije uvijek se osjećam dobro. Ma ne, kad se vratim na teren, ne razmišljam o tome da bi mi se moglo nešto dogoditi.
Iza njega je već dosta iskustva za mladog igrača. Vrlo je rano stigao do Serie A, s Italijom osvojio Europsko prvenstvo do 19 godina i upoznao očekivanja koja prate talentirane nogometaše. Takav početak otvara i pitanje je li u ovoj fazi karijere od sebe očekivao više. Vignato ne bježi od pogleda unatrag, posebno kada spomene Monzu, ali svojim je današnjim izborom zadovoljan.
– Jako sam sretan što sam u klubu kao što je Rijeka. Znam da mogu i više i naporno ću raditi na tome. Kada se osvrnem unatrag, mogao sam dati više dok sam bio u Monzi, ali sada sam zadovoljan.
U Rijeci je pronašao i slobodu koja mu odgovara. Najugodnije se osjeća na lijevom krilu i iza napadača, a razliku u odnosu na nogomet na koji je navikao u Italiji opisuje vrlo jednostavno.
– Osjećam da najviše mogu pružiti na poziciji lijevog krila i polušpice. Ovdje se osjećam slobodnije da pokažem što znam na terenu, dok je u Italiji naglasak puno više na taktici.
Ta je sloboda Rijeci donijela dosta dobrih stvari, ali momčadi još nedostaje da svoja najbolja izdanja ponavlja iz utakmice u utakmicu. Razlike su bile prevelike, a rezultati ostavili dovoljno razloga za nezadovoljstvo. U svlačionici vjeruju da mogu više, uz svijest da se kvaliteta mora potvrđivati svakim izlaskom na teren.
– Mi smo odlična momčad, ali nažalost ove sezone ne ide sve onako kako bismo željeli. Moramo biti svjesni kvalitete koju imamo, puno raditi i davati maksimum u svakoj utakmici, paziti na svaki detalj i nikada ne spuštati razinu koncentracije.
Sljedeća prilika je Gorica. Posljednjeplasirana momčad prvenstva dolazi na Rujevicu, ali Rijeka već iz prvog ovosezonskog susreta, u kojem nije postigla pogodak, ima dovoljno dobar podsjetnik koliko ta utakmica može biti zahtjevna. Nakon svega što su Riječani prošli ove sezone, prostora za opuštanje ionako nema.
– Protiv Gorice će trebati biti na maksimumu jer uvjerili smo se već nekoliko puta ove sezone da se u HNL-u nikog ne može pobijediti ako nismo na 100 posto. Gorica dolazi kao posljednjeplasirana momčad lige, ali to nas ne smije zavarati, moramo imati želju i odlučnost i to demonstrirati na terenu da uzmemo tri boda koja su i nama jako važna u ovom dijelu sezone.
Na Rujevici je pronašao sigurnost, a na terenu pokazuje sve više. Sada mu treba što manje prekida, dok Rijeci trebaju bodovi koji će dobrim pojedinačnim predstavama dati i veći značaj. Prva prilika je Gorica. Ostaje vidjeti hoće li Vignato biti ondje gdje najviše može pomoći – na travnjaku.
Izvan terena Vignatov je riječki život puno mirniji. Slobodno vrijeme provodi uz PlayStation i druženja s prijateljima i suigračima, a Italija mu najviše nedostaje zbog ljudi koji su ostali ondje. U Rijeci se, kaže, već udomaćio.
– U slobodno vrijeme sam mladić kao i svaki drugi: volim igrati PlayStation, izaći s prijateljima i suigračima. Ovdje mi je stvarno lijepo. Možda jedino što mi nedostaje iz Italije jest da su mi obitelj i prijatelji stalno blizu, ali da, ovdje u Rijeci se osjećam kao kod kuće.
