Sve je već odlučeno, Dinamo je novi prvak, Hajduk će zauzeti drugu poziciju na ljestvici. Ukupne rezultatske neizvjesnosti, dakle, neće biti u subotnjem okršaju Plavih i Bijelih na Maksimiru (16 sati), međutim derbi je uvijek – derbi! I sa sobom nosi navijačke tenzije, napetost je stalni pratitelj velike utakmice koja uvijek pobuđuje golemo zanimanje, neovisno o pozicijama klubova na tablici.
Sučeljavanje tradicionalno najvećih suparnika hrvatskog nogometa poseban je događaj, utakmica o kojoj se raspravlja danima prije i danima poslije. Kad se Hajdukovu navijaču spomene Dinamo, krv odmah uzavre, identično je i na suprotnoj strani. I baš nikakve veze nema položaj na ljestvici, apsolutno je nevažno što je Dinamo i prije subotnjeg derbija osigurao naslov prvaka. Jer, dolazi Hajduk…
Od malih nogu, kad se boja nekog kluba „probije” u krvotok, sve su utakmice voljenog kluba, protiv bilo koga, važne. Ali, jedna je uvijek važnija od ostalih, taj derbi s Hajdukom u svakom Dinamovu navijaču budi posebnu strast. I pobjeda se proslavlja euforičnije, poraz se doživljava tužnije i depresivnije, nego kad se osvoje ili izgube bodovi protiv nekog drugog protivnika.
Utakmice s Hajdukom uvijek su na posebnom, najvišem pijedestalu. To su utakmice tradicije, utakmice prestiža i ponosa, utakmice koje stvaraju povijest i za koje ne treba poseban motivacijski govor. Tko nije spreman ostaviti i zadnji atom snage na travnjaku, nije ni zaslužio igrati u derbiju. Mišljenje je to svakog navijača, plavog i bijelog, koji od svojih igrača očekuje maksimum zalaganja, jer se i grla na tribinama maksimalno troše.
Derbi uvijek ima dublji značaj od „golog” nogometnog, to je sportska priredba posebne važnosti u cjelokupnom društvenom kontekstu. Suparništvo Dinama i Hajduka oblikovalo je generacije navijača oba kluba, koji su kroz ta nadmetanja iskazivali svoju strast i identitet, stvarajući povijesno naslijeđe za buduće naraštaje. Bogatom se tradicijom ponose i jedni i drugi, iako Dinamov navijač u posljednja dva desetljeća ima kudikamo više razloga za zadovoljstvo zbog osvojenih trofeja i uspješnog sudjelovanja u europskim natjecanjima.
Hajduk nije bio prvak od 2005. godine, tada rođena djeca danas su odrasli mladići i ta je Dinamova dominacija uzrok frustracija Hajdukova navijačkog puka. Ali, istodobno je ta glad za trofejima i dodatni pokretač želje za prekidom dominacije Plavih. Što je posebno izraženo u derbijima, u izravnim okršajima, u kojima svatko želi dokazati i pokazati svoju vrijednost. Neovisno o položaju na ljestvici.
Tako će biti i u subotu na Maksimiru. Dinamov navijač razmišlja na način „da, prvaci smo, ali proslava osvojenog naslova bit će slađa pobijedimo li Hajduk”! Jer, želja je pristalica Plavih da tu superiornost njihov klub, za kojeg strasno navijaju, pokaže u izravnom okršaju s najvećim suparnikom, da u tom derbiju Dinamovi igrači potvrde zašto su najbolji. I stoga je derbi uvijek posebno važan, ta utakmica nosi dodatni pritisak na svakom koraku, priprema za derbi uvijek je drukčija od pripreme za neke druge utakmice. Ma što treneri govorili o tome…
Dinamo već pet ligaških derbija ne zna za maksimirsku pobjedu protiv Hajduka, posljednji put Plavi su u prvenstvenom okršaju slavili protiv Splićana u Zagrebu 26. veljače 2023., trener Ante Čačić nadmudrio je ondašnjeg Hajdukova stratega Ivana Leku i bilo je 4:0 za Zagrepčane. Od tada, Hajduk je na Maksimiru dvaput pobijedio i triput remizirao i ta statistika svakako „peče” navijače Plavih.
I nadaju se prekidu tog negativnog niza već u subotu, ta bi pobjeda bila svojevrsni šlag na već napravljenoj šampionskoj torti, zaokružila bi cijelu prvenstvenu sezonu i silovito plavo proljeće u kojem je Dinamo protutnjao do naslova. A dobra igra i pobjeda u najvećem hrvatskom derbiju svakako bi Plavima bila i sjajna psihološka „injekcija” u lovu na drugi trofej, u pripremi za dolazeći osječki dvoboj finala Kupa s Rijekom (13. svibnja). Alternativa, dakle, ne postoji: Hajduk u subotu na ispunjenom Maksimiru jednostavno mora pasti…
