Predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković su sjeli za isti stol — ovog puta u Banskim dvorima gdje su sudjelovali na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu. Tema sastanka bile su sigurnosne prilike, s posebnim naglaskom na rat na Bliskom istoku i njegov utjecaj na Hrvatsku.
U fokusu razgovora bili su potencijalni rizici koji proizlaze iz globalnih sukoba, uključujući utjecaj na cijene energenata, ali i šire sigurnosne implikacije za državu. Istodobno, raspravljalo se i o jačanju obrambenih sposobnosti Hrvatske te modernizaciji vojske, što je u aktualnom geopolitičkom kontekstu postalo jedno od ključnih pitanja.
Na sjednici su usvojene i Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2026. godinu, a odobrena je i daljnja suradnja domaćih službi s inozemnim partnerima. Time se dodatno naglašava potreba za koordinacijom i razmjenom informacija u sve nestabilnijem međunarodnom okruženju. No, iako su teme bile ozbiljne i strateške, politički odnosi između predsjednika i premijera i dalje ostaju zategnuti. Njihova međusobna dinamika već godinama obilježava hrvatsku politiku, često uz nesuglasice i različite interpretacije ustavnih ovlasti.
Zatišje pred buru?
Politički analitičar Davor Gjenero za naš portal rekao je da se tu ne nazire bitna promjena. “Bojim se da sve ostaje isto ako nisu našli neku alternativu”, kaže Gjenero, sugerirajući da institucionalni odnosi i dalje funkcioniraju u poznatom okviru, bez stvarnog iskoraka. Dodaje i kako trenutno političko razdoblje ne ostavlja puno prostora za velike eksperimente.
“Ne čini mi se da je ovo razdoblje u kojem si možemo priuštiti luksuz jako principijelnog vrednovanja odlučivanja”, ističe, upozoravajući na važnost pragmatizma u kriznim vremenima. Posebno se osvrnuo na javne istupe predsjednika Milanovića. “Tim više je smiješno da na tome pokušava inzistirati gospodin Milanović čija je politička pozicija prepoznatljiva po nedosljednosti”” kaže Gjenero, ocjenjujući da takav pristup ne donosi političke rezultate.
Na pitanje može li se očekivati novi politički preokret ili udarac od strane Milanovića, Gjenero odgovara: “Na to nas je navikao, ne čini mi se da će se njegove političke strategije mijenjati”, kaže, dodajući kako je njegov stil već dobro poznat političkoj sceni. U tom kontekstu koristi i slikovitu usporedbu: “Amerikanci kažu da ne možeš starog psa naučiti novim trikovima.” Prema njegovim riječima, predsjednik Republike ima ograničen institucionalni prostor djelovanja, posebice kada je riječ o izvršnoj vlasti.
“Uloga predsjednika Republike u ustavnom poretku je uglavnom reprezentativna, a ne izvršna”, objašnjava Gjenero, naglašavajući razliku u ovlastima između predsjednika i Vlade. Jedan od rijetkih instrumenata kojim predsjednik može utjecati na vanjsku politiku jest, kako kaže, sudjelovanje u imenovanjima i potpisivanju odluka vezanih uz diplomatske predstavnike. “To je njegovo oružje s kojim pokušava ostvariti političke poene, ali dosad nije uspijevao”, kaže Gjenero, uz napomenu da će se tek vidjeti hoće li se okolnosti promijeniti.
Posebno upozorava na potencijalne rizike u području obrane i međunarodnih odnosa. “Bilo bi opasno kada bi Milanović imao utjecaja u biranju predstavnika Hrvatske u NATO misijama”, upozorava, dodajući da bi takav utjecaj mogao imati negativne posljedice.
Veliki problemi
To je posebno osjetljivo u trenutku kada se unutar NATO saveza javljaju određeni problemi, uključujući rasprave o ulozi i angažmanu pojedinih članica. “Unutar NATO-a već postoji dosta problema zbog najava i formalnih povlačenja pojedinih aktera, a i ako ne dođe do formalnog povlačenja, neko neformalno udaljavanje već se dogodilo”, zaključuje Gjenero. U takvom geopolitičkom kontekstu, sastanci poput ovog između Milanovića i Plenkovića dobivaju dodatnu težinu. Iako se političke razlike između njih ne smanjuju, činjenica da se o ključnim sigurnosnim pitanjima ipak razgovara — signal je da sustav, barem za sada, funkcionira.
No pitanje ostaje isto: je li riječ o stvarnoj suradnji ili tek nužnoj komunikaciji u vremenima kada sigurnosni rizici ne ostavljaju prostor za političke podjele? Za naš je portal ranije sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila napomenuo srž problema: “U svakom slučaju mislim da nije za sigurnost dobra situacija. Samo se mogu vratiti na ono da je Ustav s ovakvim ovlastima loš kompromis Mesića i Račana iz dvijetisućitih godina i sad imamo ovo što imamo, krivi su Mesić i Račan. Nemamo ni polupredsjednički ni predsjednički ni čisti parlamentarni ili kancelarski sustav. Suradnje očito nema. To je jedan virus koji nam je ubačen u Ustav i kad-tad će morati biti riješen. Sad stalno imate problem. Mesić nije htio imati ovlasti od Tuđmana, na tome je dobio izbore, ali kad su se pisale ovlasti onda ipak ‘dajte ovo, dajte ono’ i sad imamo mišung koji imamo. Za sigurnost sigurno nije dobro”, rekao je Cvrtila.
Dodaje kako bi vojna suradnja s Izraelom, s profesionalnog sigurnosnog aspekta, mogla imati značajnu vrijednost. “Inače mislim da je suradnja s Izraelom vojno sigurno dobra. Osim što imaju izuzetno napredne vojne, policijske, presretačke i napadačke sustave, oni imaju sve isprobano jer stalno ratuju. To je dodana vrijednost svim tim tehničkim uređajima.” Prema njegovu mišljenju, politički sukob mogao bi se riješiti i institucionalno.
“Na premijerovom mjestu, ako nema dvotrećinsku većinu za promjenu Ustava o ovlastima predsjednika, ja bih raspisao referendume o spornim pitanjima i riješio problem i gotovo.”
