Noć 14. listopada 2014. u Beogradu, tenzije oko Kosova, povici koji podsjećaju na dramatična ratna vremena: priča o dva svijeta koja se teško pomiruju. I spreman za ponovni susret na terenu: mjesto na Svjetskom prvenstvu je u igri
Tunel koji razdvaja svlačionice i teren na Stadionu Jna u Beogradu, domu Partizana. Vrlo delikatan trenutak: kaže se da u pet minuta prije početka utakmice vrhunci cijele karijere prolaze ispred igrača. Možda čak i vlastiti život. Nijemi kratki film koji mora pokrenuti adrenalin i odagnati strah: svirač bira glazbu, bitno je da ona energizira um, srce i noge. Ali 14. listopada 2014. unutar tunela nema potrebe pritiskati play u glavama dviju momčadi koje će se sučeliti jedna s drugom na terenu. Kratki film započeo je prije nekoliko tjedana, mjeseci. U svlačionicama i prije svega na tribinama očekuje se samo ta utakmica. Te su večeri u Beogradu nestale godine pregovora i mukotrpni pokušaji detanta, a na površinu su se vratile nacionalističke iskre koje su uvijek mukotrpno čuvane pod tepihom. Nikada ne bacajte u smeće. Zato što je srpsko-albansko veče. Utakmica se igra takoreći 14. listopada. Ujutro 15. cijeli je svijet osjetio da se otvorila diplomatska kriza. A nedugo potom dolaze i oni koji pokušavaju ići dalje i pitaju: “Ali kako je moguće da ta utakmica nije zabranjena?”. Pitam se hoće li se itko to pitati i sada, deset godina kasnije. Srbija-Albanija, nova tura u tunelu. I ovaj put je Svjetsko prvenstvo u igri.
