Prema analizi istraživačke organizacije AidData, Srbija je u razdoblju između 2000. i 2022. primila oko 7,7 milijardi dolara iz Kine, uglavnom putem zajmova za infrastrukturne, energetske i rudarske projekte. Većina tih kredita dolazi od China Export-Import Bank, a po podacima iz 2023. dug Srbije prema Kini porastao je, u deset godina, čak dvanaest puta: sa 305 milijuna eura na oko 3,7 milijardi eura.
Čini se da dio analiza smatra i brojku od oko 8 milijardi eura, no te procjene nisu jedinstvene, podaci se razlikuju ovisno o tome jesu li uključeni najnoviji zajmovi i kreditni aranžmani. Prema podacima National Bank of Serbia (NBS), dug prema Kini danas čini oko 8,4 % ukupnog vanjskog duga Srbije, što znači da od svake stote otplaćene strane obveze, osam pripada Kini.
Krediti iz Kine uglavnom su korišteni za infrastrukturne projekte: izgradnju cesta, autocesta, željeznica, energetskih postrojenja. Među njima su i radovi na autocesti Beograd–Čačak, projektima oko termoelektrane, te brojnim putnim i željezničkim vezama.
Gdje ide novac?
Međutim, i to je česta primjedba stručnjaka, ti projekti rijetko prolaze kroz standardne tenderske procedure kakve nalažu institucije Europske unije: često se biraju kineske tvrtke, radna snaga i oprema iz Kine, a to smanjuje mogućnost kontrole troškova i transparentnosti potrošnje. Analitičari upozoravaju da povoljni uvjeti kredita ne znače nužno da je sve ekonomski isplativo: sve ovisi hoće li infrastrukturni projekti donijeti konkretne koristi građanima i državi te hoće li se dug uspješno servisirati, piše BBC.
Iako se ponekad govori o kineskoj pomoći, podatci pokazuju da je od ukupnih 7,7 milijardi dolara, svega oko 304 milijuna eura bio oblik bespovratne pomoći — ostalo su krediti koje Srbija mora vratiti, s kamatama. To znači da Srbija, za razliku od pomoći iz fondova Europske unije, koji često sadrže značajan dio bespovratnih sredstava, pretežito duguje, umjesto da dobiva bespovratna sredstva.
Jedan od argumenata za uzimanje kineskih kredita jest fleksibilnost u odnosu na europske financijere: manje birokracije, brži postupci, izravni sporazumi na državnoj razini, bez dugih natječaja.
Jesu li “povoljni uvjeti” zapravo skrivena zamka?
Međutim, stručnjaci upozoravaju da taj manjak transparentnosti znači da građani i javnost često ne znaju točne uvjete kredita — kamate, rokove otplate, moguće penale — što potencijalno nosi veliki rizik za budućnost države. Ekonomist Nikola Stakić za BBC je ocijenio da Srbija nije “prezadužena” prema Kini u apsolutnom smislu, ali da “brzi rast duga i koncentracija prema jednom vjerovniku” predstavljaju alarm za oprez.
Dug prema Kini i dalje raste, a rokovi otplate protežu se desetljećima. Većina kredita vezana je za velike infrastrukturne projekte koji – ako se ne isplate kroz korist — mogu opteretiti državni proračun dugi niz godina. Povoljne kamate i uvjeti znače da se projekti mogu pokrenuti brzo, ali uz manjak javne kontrole, što povećava rizik od korupcije, preplaćenih radova i loše kvalitete izgradnje.
Mali dio kineske “pomoći” je bespovratan, ostatak je kredit koji država mora vraćati, što znači da je Srbija u velikoj mjeri zadužena. Visoka ovisnost o kineskim zajmovima čini zemlju osjetljivom na ekonomske i političke pritiske izvana, što mnogi kritičari nazivaju rizikom “zaduženosti za političku lojalnost”.
Dugoročna obveza, nedovoljno transparentnosti
Srbija je u posljednja dva desetljeća od Kine posudila milijarde eura, uglavnom za infrastrukturne projekte. Iako su ti krediti omogućili brzu izgradnju cesta, pruga i energetskih objekata, pred državom stoji dugoročni izazov: kako vratiti kredite, kako osigurati da investicije donesu stvarnu korist građanima, i kako izbjeći zamke nedostatka transparentnosti.
Dok za neke kredite možemo reći da su “povoljniji” nego komercijalni zajmovi — pitanje je jesu li doista povoljni kad se uzmu u obzir rizici, dugovi i dugoročne obveze. U tom smislu, strateško povezivanje sa Kinom moglo bi Srbiju brzo koštati — ne samo financijski, nego i u smislu političke i ekonomske nezavisnosti.
