Odbjegli Nenad Pokrajac (55), državljanin Srbije rodom iz Šibenika, koji se u bijegu nalazi od Vojno-redarstvene akcije Oluja te su za njim na snazi već neko vrijeme međunarodna tjeralica i Europski uhidbeni nalog, završio je u optužnici splitskih tužitelja.
I to zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, točnije zbog strahota iz okupiranog sela Suknovci u prvoj polovini 1992. godine, iz kojeg su, kao i iz ostalih sela u Općini Promina, kao pripadnici paravojnih postrojbi tzv. RSK, protjerali većinu građana hrvatske nacionalnosti, a njihove kuće i drugu imovinu te katoličke vjerske objekte spalili, oštetili, minirali i uništili, prenosi Jutarnji.
Očima djeteta ratne užase promatrala je i tada 16-godišnja srednjoškolka koja je, prema vlastitim tvrdnjama, postala Pokrajčeva žrtva. Ali i još šestorice njegovih kolega vojnika. Tih stravičnih događaja u tužiteljstvu prisjetila se danas 50-godišnja žrtva, tada maloljetnica koja je u svojoj kući tijekom ratnog vihora, a nakon smrti oca, ostala živjeti s majkom i dvojicom braće.
Sedmorica je silovala
“Kad su JNA i srpske paravojne postrojbe okupirale sela u Općini Promina, većina građana hrvatske nacionalnosti je prognana. Moja majka, braća i ja nismo išli nigdje. A čim su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi ušli u selo, počeli su pljačkati i paliti kuće te maltretirati preostalo malobrojno hrvatsko stanovništvo.
Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi su uhitili jednog od moje braće i zatvorili ga u kninskom zatvoru tako da smo majka, drugi brat i ja u kući ostali sami. Tog jednog dana kasno navečer u kuću su nam ušli odjeveni i naoružani pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Bilo ih je sedam.
Neki su pričali ekavicom pa sam zaključila da su iz Srbije, a neki ijekavicom pa su to vjerojatno bili domaći Srbi iz prominskih sela. Među njima bio je i Nenad Pokrajac. Po ulasku u kuću odmah su izbacili majku i brata van. Ostala sam sama s njih sedmoricom. Silovali su me, jedan po jedan. Među njima i Nenad”, ispričala je istražiteljima vrlo potresne i uznemirujuće scene svog tinejdžerskog života 50-godišnjakinja.
Pritom je otkrila i da su nakon toga majka i brat ušli u kuću i da im je “odmah bilo jasno da je silovana”. Njezin brat je od proživljenih strahota na Manjači gdje je bio zarobljen i mučen do 1996. godine, obolio na psihu i nalazi se u duševnoj bolnici na Ugljanu, odakle su tužiteljstvu odgovorili da, obzirom na dijagnozu, nije sposoban dati valjani iskaz.
Prokazanog Pokrajca kaže da poznaje jako dobro, da su svi oni bili iz dva obližnja sela, družili se i išli u istu školu. A na sve je dodala i da je optuženi s njezinom braćom igrao nogomet.
Užasi po žrtvu, prema optužbi, tada nisu stali. Po odlasku iz Suknovaca u Lukar u ožujku 1993., gdje su se uselili u kuću jednog Hrvata koji je svoj dom napustio, obratili su se za pomoć pripadnicima UNPROFOR-a.
“Očekivali smo da će nas oni zaštititi. Ali unatoč tome, pripadnik srpskih paravojnih postrojbi Željko C. iz Razvođa me silovao 15-ak puta. Jednom je srpska vojska uhitila veći broj Hrvata i sve ih zatvorila u tvornicu Sintal u Oklaju tako da smo majka, brat i ja bili zatvoreni s ostalima. U toj tvornici su potom srpski vojnici prvo silovali moju majku, a onda i mene. Među njima je bio i taj Željko”, otkrila je dalje žrtva kojoj je majka umrla 2008. godine.
Drugi brat silovane žene se prisjetio da je do 14. siječnja 1992. bio kod kuće s obitelji kada je zarobljen i odveden u kninski zatvor. Tamo je prepoznao pripadnike paravojnih srpskih postrojbi, među kojima i Nenad Pokrajac, a nakon što je razmijenjen u lipnju te iste godine, vratio se kući obitelji i doznao da mu je sestra silovana dva puta, ali i majka. Nakon toga se priključio Hrvatskoj vojsci…
Viđan naoružan i s puškom
Jedan od svjedoka iz susjednog sela se prisjetio kako je Pokrajac za vrijeme okupacije viđao često naoružanog puškom i u odori srpske vojske. I njemu se majka žrtve pojadala u nekoliko navrata da joj je dijete silovano, piše Jutarnji.
“Dok mi je to pričala, primijetio sam na njezinoj kćerkici koja je tada imala 17, možda 18 godina, kako je emocionalno na to reagirala. Počela je plakati, bila je potištena i djelovala mi izgubljeno. A mene su Srbi odvodili na prisilni rad. Sa mnom su bila još dvojica Hrvata iz sela koji su mi isto pričali da su srpski vojnici silovali maloljetnicu”, ispričao je svjedok.
Drugi svjedok tužiteljstvu je otkrio isto. S Pokrajcem je išao u osnovnu školu, a nakon rata mu je drugi mještanin ispričao kako je sestra njegove supruge silovana za vrijeme okupacije.
Nitko od mještana Suknovaca koji su za vrijeme okupacije ostali u selu, više nije živ. Većina ih je ubijena, a ostali su, kako se uvjerilo tužiteljstvo, umrli nakon oslobađanja. Optuženi Pokrajac je, prema tvrdnjama tužiteljstva, od samog početka agresije na Hrvatsku bio pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, prvo tzv. SAO Krajine, a potom tzv. RSK-a.
Inače, osim Pokrajca, zbog ratnih strahota 1993. u tvornici Sintal u Oklaju, u drugom kaznenom postupku optužen je ove godine i Željko C., muškarac kojeg je žrtva prokazala kao silovatelja nje i njezine, sad već pokojne, majke.
