Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
“U svom je voljenome gradu preminuo ugledni dubrovački pravnik i borac za ljudska prava Srđ Jakšić.
Potjecao je iz drevne lapadske obitelji koja je stoljećima imala zapaženu ulogu u društvenom, kulturnom i političkom životu Dubrovnika. Ipak, njihov je kozmos bio i ostao Lapad. Uvala Sumartin, Petka, pogled na Grebene, crkva sv. Mihajla… U njegovoj je lozi bio i Pasko Jakšić, jedan od posljednjih kapetana koji su plovili “pod barjakom sv. Vlaha” te slikarica i dobrotvorka Flora Jakšić koja je naš grad zadužila dalekovidnim osnivanjem “Florina doma” – današnjega sjedišta Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Dubrovnik.
Njegov je otac bio pariški student, predratni odvjetnik, ratni ilegalac i jedan od rukovodilaca izbjegličkoga naselja u El Shattu te poslijeratni diplomat (što objašnjava zašto je pokojnik bio rođen 1951. u nizozemskom Haagu) i naposljetku ravnatelj Diplomatskoga arhiva saveznoga ministarstva inozemnih poslova za koji se arhiv bio energično zauzeo da bude preseljen u Dubrovnik.
Njegova je rano preminula majka Paula Zon Jakšić potjecala iz sarajevske aškenaske liječničke obitelji i u svojoj je kratkoj karijeri bila članicom predsjedništva Ogranka Matice hrvatske i uredništva časopisa “Dubrovnik” te voditeljica Narodne knjižnice.
Srđ Jakšić bio je uvjereni antifašist i javni kritičar nacionalističkih zastranjenja. Smatrajući antifašizam etičkom vrijednošću. tijekom devedestih i ranih dvijetisućitih kao odvjetnik je zastupao i branio one ljude koje nitko drugi nije smio ili nije htio zastupati. Mnogi su mu građani, javno ili tajno, davali za to podršku. Ali bilo je i onih koji su mu, manje prikriveno i uglavnom javno, upućivali i otvorene prijetnje koje su kulminirale pokušajem ubojstva u prosincu 2000. godine na kućnome pragu. Nikad razriješenim i nekažnjenim, podrazumijeva se. On se na bušenja guma, telefonske prijetnje, vrijeđanja i šikaniranja nije preveć obazirao, spajajući uvijek svoje čovjekoljublje s odvjetničkim zvanjem.
Osebujna ličnost, dubinski zaljubljen u Dubrovnik i njegove krajolike i kulturnu baštinu, nije se libio kritizirati i različite urbanističke i krajobrazne nagrde.
Želimo mu da nađe mir negdje u zamišljenome nebeskom Lapadu.”
