Sir Keir Starmer najavljuje zaokret od Amerike prema Europi u najradikalnijoj promjeni u britanskoj vanjskoj politici desetljećima – ponovnom postavljanju mjesta Ujedinjenog Kraljevstva u svijetu koji će umanjiti američku moć.
Doći će do zaprepaštenja u nekim dijelovima nacionalnih oružanih snaga – posebice specijalnih snaga – ali okončanje statusa mlađeg partnera Britanije pod SAD-om stavlja točku na fantaziju o posebnim odnosima.
Premijer je uhvatio koprivu za bodljikavu žicu koju mnogi njegovi prethodnici nisu mogli ni vidjeti kada je ustao na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji i rekao: “Nema britanske sigurnosti bez Europe, niti europske sigurnosti bez Britanije. To je lekcija iz povijesti – a to je i današnja stvarnost.”
Inzistirao je na tome da SAD ostaje nezamjenjiv saveznik. Ali sada inzistira na tome da Amerika više nije jedini saveznik i priznaje da Washington nije čak ni pouzdan prijatelj.
Prošlo je dosta vremena. Ali nije uvijek bilo tako.
Do kraja Hladnog rata Britanija i SAD imale su ravnopravnije partnerstvo. Bio je poduprt odnosom razmjene obavještajnih podataka Five Eyes s Kanadom, Novim Zelandom, Australijom, SAD-om i UK-om, ali London je pokazao žestoku neovisnost.
Velika Britanija je ostala izvan Vijetnamskog rata. SAD su pružile malo ili nimalo podrške britanskom ponovnom preuzimanju Falklandskih otoka od Argentine 1982.
Kada su SAD 1992. predvodile multinacionalnu misiju koju je odobrio UN za okončanje ratnog vođstva i masovne gladi u Somaliji, Francuska, Turska, Maroko, Pakistan i brojne druge nacije pridružile su se misiji plemenitih namjera. Ali ne Britanija.
Tih je dana priznao britanski obrambeni ataše u Washingtonu, general bojnik, da je “poseban odnos poseban za nas, ali ne i za Amerikance”.
“Pristojni su i uljudni i uvijek se čini da slušaju. Zatim zatvore vrata za nama kad odemo i ignoriraju ono što smo rekli. Zbog toga smo se osjećali važnima, ali smo im bili malo važni”, rekao je prije nego što se Velika Britanija pridružila SAD-u u zlosretnom ratu u Iraku i dva desetljeća fijasku u Afganistanu.
Uvodeći Britaniju u rat u Iraku, Ujedinjeno Kraljevstvo je postalo podjedinica američke vojske i u desetljeću takozvanog rata protiv terorizma koje je uslijedilo, taj je status zacementiran nedovoljnim financiranjem i pretjeranim oslanjanjem na opremu poznatu kao “omogućivači” – satelitske snimke, zračni prijevoz i punjenje gorivom, te logistički lanci u pružanju kojih je SAD vodeći u svijetu.
Zatim, prošle godine, 80 godina pretpostavki o budućoj obrani Ujedinjenog Kraljevstva poništila je Trumpova administracija kad je mlađi odnos snižen.
Pišući na Substacku ovog tjedna, Tom Tugendhat, torijevac na zadnjoj klupi i bivši predsjednik odabranog odbora za obranu (i bivši prvi obavještajni časnik) rekao je: “Britanska obrambena politika počivala je na četiri stupa. Pretpostavka o automatskoj američkoj potpori. Vjerodostojnost NATO-a kao pružatelja zajamčene sigurnosti. Stabilnost dugoročnog obrambenog planiranja. I politički konsenzus da bi obrana mogla ostati sekundarna briga. Unutar prve pedeset dana nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, sva četvorica su zapravo demontirana.”
Britanska posebna zračna služba i posebna brodska služba, od kojih svaka (službeno) sadrži četiri eskadrile Tier 1 “operatera” jedine su jedinice s kojima su UK i SAD jednaki. Amerikanci imaju otprilike isti broj svojih najbolje obučenih vojnika.
Posljednjih 25 godina radili su ruku pod ruku. Britanska vojna reputacija sa SAD-om uvelike je počivala na ovom odnosu, iako je Ujedinjenom Kraljevstvu nedostajala specijalizirana oprema i zrakoplovi koje su njihovi rođaci mogli koristiti, oni su kroz taj odnos uživali u pristupu najboljoj opremi.
Drugdje, Ujedinjeno Kraljevstvo je manje dobro prošlo u odnosu. U Iraku su američke i iračke trupe morale spašavati Britance iz katastrofalne kampanje u Basri i na jugu zemlje. U Helmandu borbene postrojbe predvođene Britancima u južnom Afganistanu ponovno je spasio američki marinac od 30.000 ljudi.
Za Amerikance je bilo dobro imati Britance. Vojnici na prvoj crti duboko su cijenili vještinu i hrabrost britanskih boraca i muškaraca. Ali nikada nisu bili vojno potrebni.
Britanska vojska, koja sada broji oko 72.000 vojnika, upola je manja od američkih marinaca, kojih ima 172.000. Aktivnog vojnog osoblja u cijelim britanskim oružanim snagama manje je nego što marinci mogu staviti na raspolaganje – a povrh toga marinci imaju vlastite zrakoplove, transport, topništvo i brodove. Oni mogu djelovati s daleko većim izravnim udarcem i autonomijom od Britanaca. Ima ih više, imaju bolju opremu i svi su iz iste jedinice.
Prijetnja Velikoj Britaniji dolazi iz Rusije. Stoga ima smisla koncentrirati vojne napore i poboljšati vojne kapacitete u Europi is europskim snagama.
“Mi više nismo Britanija iz godina Brexita. Jer znamo da, u opasnim vremenima, ne bismo preuzeli kontrolu okretanjem prema unutra – mi bismo je predali. I neću dopustiti da se to dogodi”, rekao je premijer.
“Govorim o viziji europske sigurnosti i veće europske autonomije koja ne najavljuje povlačenje SAD-a, već u potpunosti odgovara na poziv za veću podjelu tereta i obnavlja veze koje su nam tako dobro služile.”
U pravu je kada tvrdi da Europa i Ujedinjeno Kraljevstvo trebaju ulagati u vlastite kapacitete za proizvodnju oružja i odviknuti se od opreme američke proizvodnje. Brzo okončanje dupliciranja na cijelom kontinentu bit će ključno za regiju kako bi se bolje nosila s autonomijom koju joj Trump nameće svojim prijetnjama Grenlandu i općim prezirom prema NATO-u.
Britanska Kraljevska mornarica najmoćnija je u Europi, s dva nosača zrakoplova i podmornicama na nuklearni pogon s ukupnom tonažom plovila većom od njemačke, francuske i talijanske mornarice zajedno. Francuska ima više ljudi u svojim snagama, oko 200.000. I veća vojska, ali Ujedinjeno Kraljevstvo ima više specijaliziranih jedinica usmjerenih na brzo raspoređivanje.
Poljske snage brzo rastu s oko 215 000 aktivnih vojnika i naoružavaju se nevjerojatnom brzinom, a Turska je druga najveća snaga NATO-a s oko 440 000 vojnika nakon SAD-a (1,3 milijuna).
Ali u izravnijem radu u Europi i europskoj naciji, snage Ujedinjenog Kraljevstva imat će priliku biti prve među jednakima u suradnji u obrani od stvarne i sadašnje opasnosti u Kremlju i suočavanju sa sivim ili hibridnim ratom Moskve koji se već vodi diljem Europe.
Nema sumnje da će im se pridružiti više od 800 000 ukrajinskih prekaljenih veterana i brzorastući vojno-industrijski sektor u Kijevu.
“Želimo svoje vodstvo u obrani, tehnologiji i umjetnoj inteligenciji spojiti s Europom – kako bismo umnožili svoje snage i izgradili zajedničku industrijsku bazu diljem Europe koja može turbo potaknuti našu obrambenu proizvodnju”, rekao je Sir Keir.
Trump je inzistirao da je to ono što želi vidjeti. Ali kada se to počne događati, neovisna Europa ostavit će Ameriku znatno oslabljenu.
