Kako će izgledati spektakularno rušenje Vjesnika, jednog od najpoznatijih nebodera u Zagrebu? Koliko je eksploziva potrebno i postoji li rizik od samourušavanja? U središnjem Dnevniku HTV-a večeras je prof. dr. sc. Mario Dobrilović, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za rušenje objekata, detaljno objasnio kako bi se izvelo miniranje, što uključuje više od 2000 bušotina i nekoliko stotina kilograma eksploziva.
Prof. dr. sc. Mario Dobrilović s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta (RGNF) istaknuo je u HTV-ovu središnjem Dnevniku da fakultet još od sedamdesetih godina obrazuje inženjere koji znaju rukovati eksplozivom, uključujući i zahtjevne operacije rušenja građevina.
“Mi smo dali ponudu za izradu projekta rušenja miniranjem, odnosno onaj dio koji nosi know-how kako to napraviti eksplozivom, i projektantski nadzor, odnosno sav support izvođačima ako do toga dođe”, rekao je.
Kako se ruši zgradu miniranjem?
Dobrilović vodi kolegij Rušenje objekata, a svoje iskustvo iskoristio je za objašnjenje metoda i sigurnosnih postupaka rušenja. Prema Dobriloviću, postoje dva osnovna načina rušenja miniranjem: Urušavanje u tlocrt i rotacija objekta prema slobodnom smjeru.
“U načelu, rušenje miniranjem obavlja se na dva načina, urušavanjem u tlocrt, odnosno rotacijom prema nekom slobodnom smjeru gdje imate tlocrtno dovoljno prostora da se objekt posloži”, pojasnio je. Dodao je i da postoji kombinacija rotacije i urušavanja, koja omogućuje bolje drobljenje objekta, ali pritom smanjuje udaljenost koju građevina može prijeći prije nego što udari o tlo.
Za konkretan slučaj nebodera koji se razmatra, Dobrilović je istaknuo da je predviđeni smjer pada prema zapadu i Savskoj cesti, jer ondje postoji dovoljno slobodnog prostora: “Djelomično će se objekt i urušiti i rotirati, tako da je to jedan složeni dinamički proces lomljenja elemenata konstrukcije i slaganja cijelog objekta na tlo”, objasnio je.
2000 rupa i stotine kilograma eksploziva
Plan predviđa izradu najmanje 2000 bušotina u nosivoj konstrukciji zgrade, u koje bi se postavilo nekoliko stotina kilograma eksploziva. Na pitanje može li samo bušenje izazvati vibracije koje bi dovele do samourušavanja, Dobrilović je odgovorio jasno: “Po mom mišljenju, ne.”
Objasnio je da se bušotine rade u malim promjerima i u donjim etažama, koje nisu oštećene požarom i koje su, prema njegovoj procjeni, još uvijek dovoljno čvrste. Vibracije su, kako kaže, male i prigušuju se prije nego što dođu do viših, oštećenih katova. O trošku projekta nije mogao govoriti. Istaknuo je da su na fakultetu izradili količinske troškovnike i poslali ih potencijalnim ponuđačima, no ponude još nije vidio, pa ne može procjenjivati cijene.
“U projektima rušenja objekata i miniranjem i strojnim načinom bilo je problema”, rekao je Dobrilović, ali i naglasio da vjeruju kako će primjena metode koju su zamislili eliminirati sve uočene rizike.
Dobrilović je naveo i da postoje primjeri u kojima su se miniranjem rušili samo dijelovi zgrade: “Dio zgrada se srušio miniranjem, dio koji je bio oštećen, faktički odrezan eksplozivom, poslije se nadograđivao i iskoristio u novoj građevini.”
