Jedna od ključnih točaka HDZ-ova kriznog hodograma, koji se u najužem timu premijera Andreja Plenkovića smišljao neposredno prije velikoga zagrebačkog prosvjeda, do kojeg je došlo zbog ekološke krize u Gospiću, bilo je imenovanje novoga glavnog državnog inspektora. Nakon duljeg vijećanja i potrage za neutralnim kadrom odluka je pala na široj javnosti potpuno nepoznatog državnog tajnika u Ministarstvu graditeljstva Tončija Glavinića.
Njega je Plenković izabrao znajući da je riječ o diskretnom i provjerenom kadru koji nema osobnih afera ili korupcijskih istraga. U stranačkim, odnosno HDZ-ovim, političkim krugovima Glavinića opisuju kao klasičnog tehnokrata koji ima povjerenje premijera Andreja Plenkovića, ali ga ponajprije smatraju operativnim kadrom potpredsjednika Vlade i ministra Branka Bačića, koji se u još jednoj Plenkovićevoj krizi ovim neutralnim kadrovskim rješenjem pokazao kao spasitelj. Uz Bačića je Glavinić doživio svoju političko-operativnu afirmaciju. U tom je resoru prošao put od savjetnika i šefa Uprave za obnovu do pozicije državnog tajnika. Kad god je bilo potrebno, Bačić je mladoga kolegu gurao na najizloženije zadatke, pa je Glavinić imao zapaženu ulogu i u jeku uklanjanja Vjesnikova nebodera. To je, kažu u HDZ-u, pokazatelj da ima snažno Bačićevo zaleđe.
Taktička odluka
Možda novi glavni inspektor nije tako čvrsto vezan za Plenkovića, ali je premijeru, sasvim sigurno, odlično poslužio za gašenje požara. Za njegovo imenovanje presudno je bilo to što nema repova te su mu podjednako čiste i biografija i imovinska kartica. Oni koji su u Ministarstvu graditeljstva imali prilike sresti ovog rođenog Splićanina s diplomom osječkoga Građevinskog fakulteta reći će da je stručan, marljiv i pošten.
Ovo posljednje, po svemu sudeći, uvelike ga razlikuje od prethodnika Mikulića, pa se od Glavinića očekuje da poboljša narušeni imidž Državnog inspektorata, što će biti izazovno s obzirom na to da je Mikulić zbog afera u toj instituciji bio i privođen. Možda Glavinić jest pošten i čistih ruku, ali to ne znači da s bivšim glavnim državnim inspektorom nema dodirnih točaka. Obojica su, naime, članovi zagrebačkog ogranka HDZ-a, kojim je Mikulić jedno vrijeme i upravljao. Iako rođen u Splitu, Glavinić je politički aktivan kao član zagrebačke gradske organizacije, u kojoj nam kažu da je on dio one stručne, odnosno tehnokratske struje, čiji pripadnici karijere grade daleko od očiju javnosti, kroz sustav državne uprave, sve dok se ne ukaže potreba za eventualnim eksponiranjem na raznim medijski izloženijim političkim funkcijama.
Izbor Tončija Glavinića rezultat je taktičke odluke premijera Plenkovića i vrha HDZ-a, kojoj je pridonijela i činjenica da on nije netko tko tek treba učiti kako sustav funkcionira. Glavinić je, naime, od 2019. do 2022. u Državnom inspektoratu radio kao viši građevinski inspektor, pa je Plenković s njim dobio čovjeka koji poznaje rad ne terenu i procedure, ali i unutarnje strukture Inspektorata. Budući da se u Bačićevu ministarstvu, vodeći Upravu za obnovu od potresa, pokazao spretnim u rješavanju osjetljivih javnih projekata, očekuje se da svoje vještine kriznog menadžmenta prenese i u kompromitirani Inspektorat.
Ogroman pritisak
Spajajući Glavinićevo stručno iskustvo iz Inspektorata s kriznim upravljanjem na terenu i čistim političkim dosjeom, Plenković je očito pronašao idealan odgovor za gašenje požara u jeku ekološke afere koja je ozbiljno uzdrmala i njega i vladajuću stranku, u kojoj se strahuje od novih prosvjeda, možda još masovnijih od onog koji se nedavno održao u Zagrebu. Da bi situacija mogla postati mnogo ozbiljnija, jasno govori i to što je Državno odvjetništvo objavilo tri nova izvješća, među kojima je i ono o zakopanom otpadu na lokaciji poznatog zlatara Paška Dodića nadomak Benkovca.
Državni inspektorat bio je bez čelnika više od devet mjeseci nakon Mikulićeva uhićenja. Objava alarmantnih USKOK-ovih nalaza o zagađenju vode mikroplastikom u Gospiću i Varaždinu i ova nova tri upravo objavljena izvješća stvorili su ogroman pritisak, zbog kojega je i Plenković morao hitno reagirati pokazujući da kontrolira krizu, pa je odluka o Glavinićevu imenovanju ekspresno donesena. Afera s ilegalnim otpadom supružnika Šincek i njihovih partnera, po svemu sudeći, širi se na više novih lokacija, pa i javnost i oporba propitkuju kako je moguće da su tisuće tona opasnog otpada godinama zakapane, a da Državni inspektorat to nije vidio ni zaustavio.
Dokazujući da je neovisan i dosljedan i najbolji državni odvjetnik, Turudić je javno poručio kako ne vjeruje onima koji govore da o ovoj ekološkoj aferi ništa nisu znali. “Ako se utvrde osnovane sumnje, mi ćemo nastaviti postupak prema svima živima”, najavio je Turudić, izravno otvarajući prostor za širu istragu, pa i onu o odgovornosti u inspekcijskim službama, na čije čelo i zbog toga dolazi Tonči Glavinić kao čist kadar koji bi trebao provesti unutarnje promjene i sanirati propuste sustava.
Novi krakovi
I dok oporba optužuje da se trenutak objave izvješća i imenovanje tempiraju kako bi se umanjio politički bunt, Turudić to oštro odbacuje kao posve promašeno jer je istraga dovršena još 2024., a institucije samo neovisno rade svoj dio posla vodeći se propisanom procedurom. Istini za volju, širenje istrage o otpadu na zemljište poznatog zlatara Dodića i žurno imenovanje novoga glavnog državnog inspektora doimaju se kao dva dijela iste krize. Vlada, naime, preko Glavinića pokušava preduhitriti nalaze koje Državno odvjetništvo sukcesivno objavljuje. Svaki akter u ovoj priči, svjesno ili ne, igra specifičnu ulogu u sadašnjoj krizi. Turudić i DORH stvaraju i pojačavaju pritisak otvaranjem novih krakova afere, premijer Andrej Plenković trpi političku štetu, a novi glavni državni inspektor Tonči Glavinić postavlja se kao politički štit koji bi trebao amortizirati taj pritisak. Što Turudić dublje kopa, to je šteta za Vladu veća, a ujedno je i jasnije da je Državni inspektorat pod Mikulićevom palicom godinama zakazivao u provedbi nadzora i dopuštao golemu ekološku katastrofu.
Izjavom u kojoj iskazuje nepovjerenje prema onima koji tvrde da o ekološkoj katastrofi i uvozu smeća ništa nisu znali Turudić izravno prijeti kaznenim progonom onim ljudima u sustavu koji nisu obavljali svoj dio posla, što Plenkoviću izaziva glavobolje jer otvara pitanje koliko je sustav duboko korumpiran, kompromitiran i u konačnici nesposoban. Taj isti sustav sada preuzima Glavinić.
Primjetno je da su oporba i predsjednik Zoran Milanović tjednima napadali premijera propitkujući kako misli riješiti krizu s otpadom kada mu je Državni inspektorat mjesecima obezglavljen. Sve dok su oni propitkivali, Plenković je odbijao imenovati novoga glavnog inspektora. Na to se odlučio tek nakon velikog građanskog prosvjeda, hitno izvlačeći Glavinića iz Ministarstva graditeljstva.
Oružje za rušenje
Novi glavni državni inspektor u instituciju ulazi s misijom da makne kadrove koji su povezani s propustima vezanima uz otpad jer bi se na taj način javnosti trebalo pokazati da Inspektorat radi pod čvrstom i čistom rukom. Objavom novih triju izvješća, uz postojeća četiri, Turudić ušutkuje i oporbu, koja tvrdi da glavni državni odvjetnik dozira informacije i izvješća u dogovoru s Plenkovićem kako bi se javnost postupno naviknula na afere.
U oporbi i sada postoje teorije da je Glavinić dio tog paketa kontrole štete, što je daleko od istine. Turudić je u svojem dosadašnjem mandatu više puta dokazao da DORH radi potpuno neovisno o politici i premijeru Andreju Plenkoviću, koji ipak imenovanjem Tončija Glavinića javnosti šalje poruku da Turudića treba pustiti da istražuje kriminal, a da im on daje mladog, stručnog čovjeka bez ijedne mrlje koji će urediti sustav na terenu. Glavinić tako na čelo Državnog inspektorata stiže pod pritiskom javnosti i prosvjeda kojim se oporba koristi kao oružjem za rušenje Plenkovića, na što je on odgovorio ovim hitnim imenovanjem kako bi u isto vrijeme popunio praznu fotelju, zadovoljio stranačke interese i građanima ponudio čisto lice, dokazujući kako njegova vlada uspješno rješava sve probleme koji joj se nađu na putu.
