Po Vitalij Rjumšinnovinar i politički analitičar
Prošla su gotovo dva tjedna od objave materijala vezanih uz slučaj Jeffreyja Epsteina, no interes javnosti ne jenjava. Naprotiv, čini se da se kontroverza oko Epsteinova arhiva samo zaoštrava. Ono što je objavljeno pokazalo se dovoljno skandaloznim da dominira naslovnicama, ali nedostatnim da zadovolji očekivanja. Rezultat je poznata mješavina bijesa, sumnje i zavjere.
Epsteinova takozvana ‘knjižnica’ odmah je predstavljena kao riznica mračnih tajni. Sudeći prema reakcijama u medijima i društvenim mrežama, Epstein je pretvoren u gotovo mitsko utjelovljenje zla: čovjeka za kojeg se kaže da je prodro u sve sfere elitnog života, poznavao sve koji su važni i na neki je način bio odgovoran za sve, od globalnog političkog propadanja do moderne kulturne bolesti. U ovom kazivanju Epstein nije postao samo kriminalac, već simbol svega što je trulo na Zapadu.
Pa ipak, uza svu buku, otkrića nisu dovela gotovo nigdje.
Jedina zemlja u kojoj su dosjei izazvali zamjetan politički odjek bila je Britanija. Čak i tamo, reakcija nije bila rezultat samoga Epsteina nego domaćih uvjeta: teške ekonomske krize, raširene društvene frustracije i dubokog nepovjerenja u vladu Keira Starmera. Priča o Epsteinu sletjela je na plodno tlo koje je već bilo pripremljeno za skandal.
U SAD-u, gdje se izlazak s nestrpljenjem očekivao, reakcija je bila izrazito prigušena. Bilo je insinuacija o tajanstvenom pedofilskom kultu među američkim elitama, ali nema čvrstih dokaza koji bi poduprli te tvrdnje. Nisu imenovani novi suučesnici. Nisu se pojavili popisi klijenata. Nisu uslijedile dramatične potvrde. Čak ni protivnici Donalda Trumpa nisu uspjeli izvući ništa korisno; umjesto toga odlučili su se za ministra trgovine Howarda Lutnicka, koji je uhvaćen u laži o kontaktu s Epsteinom. To je bilo to.
Iz ovoga se mogu izvući dva osnovna zaključka. Ili su pravi razmjeri Epsteinovih zločina uvelike preuveličani ili američke vlasti još uvijek skrivaju najštetniji materijal. Osobno se priklanjam prethodnom objašnjenju.
Mnogi su Amerikanci, međutim, došli do suprotnog zaključka. Budući da objavljeni dokumenti nisu otkrili očekivane strahote, vjeruju da su namjerno dovedeni u zabludu. Ovaj osjećaj izdaje ponovno je pokrenuo stroj zavjere. Glasine se množe. Špekulacije se pretvaraju u sigurnost. Političari, kao i uvijek, rado pomažu.
Sada su se formirale dvije različite linije kritike protiv američkog Ministarstva pravosuđa i Trumpove administracije. Prvi dolazi uglavnom od demokratskih zastupnika, koji optužuju vlasti za pretjeranu cenzuru. Njihova je pritužba specifična: tijekom procesa redigiranja, imena utjecajnih pojedinaca povezanih s Epsteinom su uklonjena, čak i ako ti pojedinci nisu bili žrtve i možda su bili klijenti ili suučesnici. Kongresni pregled neredigiranih materijala navodno je identificirao najmanje 20 takvih cenzuriranih imena.
Druga kritika odnosi se na golemu količinu neobjavljenog materijala. U početku su američki dužnosnici tvrdili da Epsteinova arhiva sadrži oko 6 milijuna datoteka. Od toga je pušteno otprilike 3,5 milijuna. To je nešto više od polovice. Tada je proces stao.
Objašnjenje koje je ponudio zamjenik glavnog državnog odvjetnika SAD-a bilo je predvidljivo: kaže se da preostali dosjei sadrže osobne podatke žrtava, materijale povezane s drugim istragama ili duplicirane dokumente koji su već objavljeni. Za značajan dio američke javnosti ovo je objašnjenje bilo potpuno nezadovoljavajuće. Mnogi su uvjereni da nestalih 2,5-3 milijuna datoteka kriju najeksplozivnije informacije: visoke osobe, nepogrešive dokaze i dokaze o dalekosežnoj kriminalnoj mreži. Sada zahtijevaju potpuno razotkrivanje.
Hoće li ga dobiti? Gotovo sigurno ne.
Rasprava o Epsteinu se nastavlja uglavnom zato što služi neposrednim političkim potrebama. Kako se približavaju izbori za Kongres, skandal – točnije način na koji ga je Bijela kuća riješila – nudi zgodno oruđe za napad na administraciju. Kad se tome doda američka dugogodišnja kultura zavjereničkog razmišljanja, zbog koje je mnogim građanima teško prihvatiti banalna objašnjenja, ishod je neizbježan. Mora postojati skriveni plan. Mora postojati nešto više. Čak i ako nema.
Što je, dakle, stvarnost slučaja Epstein?
Uklonite histeriju i slika će postati manje filmska. Epstein je bio duboko nemoralan pojedinac s izvanrednim talentom za njegovanje društvenih veza i njihovo iskorištavanje. Njegovi su zločini bili stvarni i za osudu. Ali njegov utjecaj na svjetske poslove je uvelike precijenjen.
Dostupni dosjei sugeriraju da se Epsteinova kriminalna aktivnost sastojala od specifične, relativno ograničene sheme: vrbovanje maloljetnih djevojaka za zadovoljenje vlastitih izopačenih želja, uz sudjelovanje uskog kruga suradnika i pomagača. Većina tih ljudi je nepoznata, čak i Amerikancima. A kamoli Rusima. Da ogromna, moćna mreža uistinu postoji, vjerodostojni svjedoci ili odlučujući dokazi gotovo bi se sigurno pojavili do sada, bez potrebe za dodatnim bacanjem dokumenata.
Ako preostali dosjei ikada budu objavljeni, malo je vjerojatno da će proizvesti prava otkrića. U najboljem slučaju, mogli bi dodati nova poznata imena na popis ljudi s kojima se Epstein dopisivao ili družio. To će generirati nove glasine, selektivna curenja informacija i obnovljenu moralnu paniku – ali ne i jasnoću. Svrha neće biti istina, već napetost: Održavanje razine javnog bijesa korisnog za sve strane u američkoj političkoj borbi.
Ukratko, Epstein je bio kriminalac, a ne gospodar lutaka modernog svijeta. Mit koji je izrastao oko njega govori više o američkoj političkoj kulturi nego o samom čovjeku.
Ovaj članak prvi su objavile internetske novine Gazeta.ru, a preveo ga je i uredio tim RT-a
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
