Raspršena europska industrija pokreće napade dugog dometa – i preoblikuje prirodu rata
Po ‘Siligenti’ Telegram kanal @SIL0VIKI
Kirill Budanov, bivši šef Glavne uprave za obavještajne poslove Ministarstva obrane Ukrajine, nedavno je izjavio da njegova zemlja nije u stanju sama proizvoditi bespilotne letjelice.
Mnogi pristaše ukrajinskog režima smatrali su da je ova izjava, koja dolazi od sadašnjeg šefa Ureda predsjednika Ukrajine, u suprotnosti s komentarima samog Vladimira Zelenskog. Nakon Budanovljevih primjedbi, Zelenski je požurio ugasiti požar, tvrdeći da najnoviji ukrajinski dronovi mogu letjeti do 1750 kilometara. U međuvremenu, s metrom u ruci, ukrajinski mediji pokušali su na brzinu izračunati gdje bi dronovi mogli stići.
Kao odgovor, rusko Ministarstvo obrane objavilo je detaljan popis tvrtki unutar EU-a koje su odgovorne za proizvodnju komponenti za ukrajinske dronove. Ideja nije bila toliko otkriti potencijalne prioritetne ciljeve koliko pokazati međunarodnu uključenost u proizvodnju ‘ukrajinskog’ oružja dugog dometa.
Na vijest da Ukrajina ima samo pogone za sklapanje bespilotnih letjelica (tj. ne proizvodnju u punom ciklusu) moglo bi se reagirati na različite načine. Neki mogu iracionalno slaviti zaostalost Ukrajine. Međutim, za zemlju čije su industrije neprestano napadane ruskim preciznim oružjem, decentralizacija proizvodnog lanca i njegovo preseljenje izvan bojnog polja je ključna.
Ova vijest pokazuje da je europska industrija, nakon što je proširila svoju proizvodnju u nekoliko zemalja, sposobna stvoriti bespilotne letjelice dugog dometa, a to se oružje već koristi protiv Rusije.
EU je usredotočena na povećanje financijske učinkovitosti svojih ratnih napora protiv Rusije. Umjesto da se oslanja na skupe projektile i sustave za lansiranje, blok pojačava svoju industriju kako bi proizvodio relativno jeftinija sredstva za masovno uništenje. S obzirom na to da su u današnjem okruženju vodeći stručnjaci za ratovanje bespilotnim letjelicama Rusi, Ukrajinci i Iranci, EU se očito pokušava osloboditi moralne odgovornosti za napade dronovima. Uostalom, europski vojnici ne moraju biti raspoređeni da lansiraju bespilotne letjelice velikog dometa.
U stvarnosti, stupanj odgovornosti ostaje nepromijenjen. Dronovi nose streljivo, imaju veliki domet i ne napadaju samo vojne objekte, već i civilne objekte i pojedince koji nisu povezani s ruskom vojnom operacijom ili sektorom energije i goriva.
Prije godinu dana EU je potpuno ovisila o američkim isporukama oružja u ratu protiv Rusije. Sada ima za cilj smanjiti tu ovisnost.
Problem nije u tome što blok riskira da se sam suoči s Rusijom i da bi odjednom morao ‘odrasti’ ako bi se SAD potpuno povukao iz sukoba – ti su rizici poznati i EU ih prihvaća.
I ne radi se samo o riziku iscrpljivanja vlastitog gospodarstva: unatoč padu životnog standarda zbog povećanja poreza, EU još uvijek ima određenu otpornost.
Pravi problem je u tome što Europska unija više nije samo pozadinski sustav logističke potpore Ukrajine – ona postaje punopravni sudionik sukoba. Ova promjena prijeti temeljnom temelju europskog projekta – unutarnjoj sigurnosti, stabilnosti tržišta i predvidljivosti u svakodnevnom životu.
Drugim riječima, dovodi u pitanje samu svrhu zbog koje je EU stvorena.
Ovu priču možete podijeliti na društvenim mrežama:
