Županijski sud u Mostaru uvažio je tužbu Jedinstvene lovačke organizacije “Lovac” Mostar i poništio okolišno dopuštenje izdano tvrtki “HL001 group” d.o.o. Mostar za izgradnju fotonaponske elektrane “HL48” na lokalitetu Jasenjani.
Presudom je poništeno rješenje koje se odnosilo na okolišno dopuštenje, a predmet je vraćen Ministarstvu trgovine, turizma i zaštite okoliša HNŽ-a na ponovni postupak.
Riječ je o upravnom sporu koji je JLO “Lovac” Mostar pokrenuo protiv Žalbenog vijeća Vlade HNŽ-a i Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša HNŽ-a. Sudska odluka za lovačku organizaciju predstavlja važan korak u zaštiti lovišta, prirodnih staništa i prava lovačkih udruga u postupcima koji se odnose na okoliš.
Sud priznao pravni interes lovaca
Tijekom postupka zainteresirana strana, odnosno investitor, osporavala je pravo JLO “Lovac” Mostar da uopće pokrene spor, tvrdeći kako lovačka organizacija nema pravni interes u odnosu na sporno zemljište.
Županijski sud u Mostaru odbacio je takve prigovore. U obrazloženju presude navedeno je kako JLO “Lovac” Mostar, na temelju ugovora o zakupu gospodarsko-sportskog lovišta “Prenj-Velež” na razdoblje od deset lovnih godina, kao i na temelju Zakona o lovstvu FBiH i Zakona o zaštiti okoliša HNŽ-a, ima zakonsku osnovu i pravni interes sudjelovati u postupcima donošenja odluka koje mogu utjecati na okoliš i prirodno stanište divljači.
Sporno razdvajanje projekta na više manjih elektrana
Sud je utvrdio da su rješenja nadležnih tijela donesena uz bitne povrede pravila postupka te na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kao jedan od ključnih propusta izdvojena je činjenica da je investitor na istom lokalitetu planirao izgradnju ukupno 30 fotonaponskih elektrana, svaka pojedinačne snage 990 kW.
Prema sudskoj ocjeni, riječ je o pitanju koje se moralo temeljito ispitati, osobito zbog sumnje da je jedinstveni projekt razdvojen na više manjih jedinica kako bi pojedinačna snaga ostala ispod 1 MW, čime bi se zaobišla nadležnost Federacije BiH i stroži okolišni kriteriji.
Priloženi elaborat zaštite okoliša, prema navodima iz presude, obrađivao je utjecaj samo jedne elektrane, odnosno “HL48”, bez sagledavanja kumulativnog utjecaja cijelog planiranog kompleksa na okoliš, biljni i životinjski svijet tog područja.
Mjere zaštite okoliša morale su biti konkretnije
U presudi je naglašeno kako propisane okolišne mjere nisu bile dovoljno razrađene i konkretne. Posebno je istaknuto da su izostale obvezne mjere za slučaj prestanka rada postrojenja, uključujući obvezu investitora da lokalitet vrati u prvobitno prirodno stanje.
Sud je time ukazao da okolišno dopuštenje ne može biti svedeno na formalno navođenje mjera, nego mora sadržavati provedive i stvarne obveze kojima se osigurava zaštita prirode.
Što slijedi u ponovnom postupku
U ponovljenom postupku Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoliša HNŽ-a dužno je postupiti prema uputama Županijskog suda u Mostaru.
To uključuje ispitivanje okolnosti vezanih uz podnošenje velikog broja zahtjeva istog investitora na istom lokalitetu, kao i pitanje postoji li osnova za zaključak da je projekt neopravdano razdvojen na više manjih cjelina.
Također, od investitora bi se trebao zatražiti novi elaborat zaštite okoliša koji mora obuhvatiti učinke cjelokupnog projekta, a ne samo jedne elektrane.
U ponovnom postupku potrebno je jasno i provedivo propisati obveze operatera radi zaštite okoliša, osobito biljnog i životinjskog svijeta na području obuhvaćenom projektom.
Ova presuda otvara važno pitanje načina na koji se u HNŽ-u odobravaju projekti obnovljivih izvora energije, osobito kada se grade na područjima koja imaju značaj za prirodna staništa i lovišta. Istodobno potvrđuje da lovačke organizacije, kao korisnici lovišta, mogu imati pravni interes u postupcima koji se odnose na zahvate u prostoru i zaštitu okoliša.
