VRGADA – Sušeni morski pas s otoka Vrgade, ako niste znali, naša je delicija u rangu norveškog bakalara i – traženija je nego ikad. Priču o posljednjem lovcu na morske pse s Vrgade, donosi Edi Škovrlj.
Riblju inačicu norveškog bakalara ima otok Vrgada.
– A to je morski pas – rekao je za HRT ribar s Vrgade Josip Torić.
Kad kupači čuju da ih ima u Jadranu napad panike odmah dobiju. No, bez straha ovi ne prelaze metar dužine i nemaju velike zube.
– Nisu opasni za ljude oni imaju sitne zube kao i svaka riba, mora se nečim hraniti – dodao je Torić.
Josip ih lovi mrežom. U moru ih ima desetak vrsta, ova je strogo zaštićena, ali za sušenje se jedna preporučuje.
– Mi ovo zovemo običan morski pas, za druge i ne znamo – kazala je Josipova supruga Josana Torić.
“Uvijek bi izabrali pasa”
Kad pasa ulove slijedi priprema za sušenje. Ovako se to radilo stoljećima na našim otocima. Još dvije, tri daščice i ide na vješanje.
– Suši se dva, tri dana, ali mora biti bura i sunce, poručio je ribar Josip.
– Sunce i vjetar će ga doraditi i pretvoriti u ukusnu hranu, neki kažu, ravnu bakalaru – naglasio je HRT-ov novinar Edi Škovrlj.
– Kad bi mogli birati između morskog psa i bakalara, mi bismo uvijek izabrali pasa, istaknula je Josana.
Bakalar je skupa riba. Sve manje priuštiv svima. Za kupiti ga treba biti dobra mirovina u eurima.
– Može tko ima 1000 eura, ja koji imam 550. Ovo je meni bakalar – kazao je Josip.
Sprema se jednostavno
No, boduli naši i kad šoldi ne fali radije će se za morskog pasa, mašiti.
– Non stop telefoni zvone i pitaju – imate li – rekla je Josana.
Sprema se krajnje jednostavno. Ne soli se, jer se drži u moru, još treba dodati začine i krumpire i eto poslastice.
– Nema tu filozofije, netko voli brudet, neko bjanko, ja na bijelo spremam – naglasila je Josana.
D.G.
