SUTIVANA – Nakon više od stoljeća masovnog egzodusa koji je trajno izmijenio demografsku sliku otoka, Sutivan je jučer, 4. kolovoza 2026., podigao prvi spomenik posvećen bračkom iseljeništvu i njegovu najistaknutijem simbolu, dr. Antoniju Rendiću Ivanoviću.
Svečanosti su, uz brojne Sutivanjane i njihove goste, nazočili akademici Dražen Katunarić i Kažimir Hraste, nekadašnji ministar kulture Božo Biškupić te brojni uzvanici iz splitskoga i bračkoga kulturnog i iseljeničkog miljea. Domaćini svečanosti bili su Općina Sutivan, Narodna knjižnica Sutivan i Turistička zajednica Sutivana, a program je vodio dugogodišnji ravnatelj sutivanske knjižnice Franjo Mlinac.
Podizanje spomenika dio je projekta rekonstrukcije javnoga parka u središtu Sutivana prema urbanističkom rješenju poznatoga splitskog arhitekta Nikole Popića i njegovih suradnika. Autor skulpturalnoga rješenja sam je akademik Kažimir Hraste, priznati hrvatski kipar, redoviti član HAZU-a i jedan od osnivača Umjetničke akademije u Splitu.
Umjetnički program obogatili su bračka klapa Morbin i recitator Nato Pivalica te posebni gost iz Čilea, amaterski umjetnik Arturo Corte Herrera. Program je bio osmišljen kao kolaž razgovora, recitacija i pjesme. Sudionici su kroz njega saznali više o motivima podizanja spomenika te o potresnim brojkama povijesnoga bračkog egzodusa, od kojega se otok populacijski nije oporavio do danas, što zorno potvrđuje podatak da je broj stanovnika Sutivana strmoglavo pao s povijesnih 1875 na današnjih oko 900. Posebno je istaknut život Antonija Rendića Ivanovića (1896. – 1993.), „liječnika siromaha” (Médico de los pobres), koji je djelovao u čileanskoj Antofagasti, a danas je u postupku beatifikacije pri Svetoj Stolici u Vatikanu.
Skupu su se prigodnim riječima obratili Kažimir Hraste, Božo Biškupić i Arturo Corte Herrera, a spomenik su simbolično otkrili općinski načelnik Ranko Blažević i Božo Biškupić. Biškupić je u svom govoru istaknuo da svjedočimo događaju važnom ne samo za Sutivan nego i za cijelu hrvatsku državu te da Sutivan ovim potezom iskazuje snažan senzibilitet prema hrvatskoj povijesti i budućnosti. Okupljenima se obratio i sutivanski župnik don Jakša Rubinić, koji je blagoslovio spomenik i publiku te poručio nazočnima da se nadahnu plemenitim djelima koja je dr. Rendić Ivanović činio za svoje pacijente.
Tijekom svečanosti predstavljen je i put do umjetničkog rješenja spomenika. Iako je u početku zamišljen kao počast jednom posebnom sutivanskom sinu, uvođenjem dvaju likova, starca i dječaka, spomenik je svojom simbolikom uvelike nadrastao prvobitnu ideju i postao trajni spomen čitavu bračkom iseljeništvu. Autor je za izvedbu skulpture odabrao aluminij – materijal čija luminoznost, otpornost na oksidaciju i dojam duhovne transcendencije savršeno simboliziraju trajnu, neuništivu vezu iseljenika sa zavičajem. Zbog nepodnošljivih uvjeta života na otoku, tisuće su mladih ljudi napustile Brač u valovima masovnog iseljavanja od kraja 19. pa sve do druge polovice 20. stoljeća. Svi su otišli sa željom da se jednoga dana vrate na svoj rodni otok, ali se samo nekolicini taj san i ostvario.
U završnoj poruci akademik Kažimir Hraste istaknuo je ulogu općinskog načelnika Ranka Blaževića i ravnatelja Narodne knjižnice Franje Mlinca u osmišljavanju i ostvarenju projekta rekonstrukcije ovoga prostora. Zahvalio je i projektantima, arhitektima Nikoli Popiću i Dori Popić Komenda, na vještoj izvedbi ovoga urbanističkog zahvata.
Prevladavajuća poruka skupa bila je da možemo biti ponosni na ostvarenja naših ljudi u iseljeništvu i na činjenicu da nikada nisu zaboravili otok s kojeg su potekli, pomažući mu u najtežim povijesnim trenucima. Zbog toga ih ni njihov otok ni današnji stanovnici ne smiju zaboraviti, što je temeljni razlog podizanja ovoga spomenika.
Dodatni materijali o Antoniju Rendiću Ivanoviću i bračkom iseljeništvu dostupni su na mrežnim stranicama Narodne knjižnice Sutivan.
D.G.
