SUTIVAN – U sklopu skorog dovršenja radova na rekonstrukciji javnog parka u samom središtu Sutivana: „Pilot projekt razvoja zelene infrastrukture i kružnog gospodarenja prostorom i zgradama Centralni park Sutivan.“ koji financira Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, postavit će se i spomenik posvećen dr. Antoniju Rendiću Ivanoviću i sveukupnom bračkom iseljeništvu.
Novi javni prostor, čiji dizajn potpisuje cijenjeni arhitekt i urbanist Nikola Popić, postat će, osim atraktivne poveznice povijesnih dijelova Sutivana i komemorativnog prostora stivanskim žrtvama II. svjetskog rata, također, trajni znamen povijesnog egzodusa i dugogodišnjeg oblikovanja otočne dijaspore.
Središnji dio parka krasit će skulptura čiji je autor poznati akademski kipar Kažimir Hraste. Spomenik je primarno posvećen dr. Antoniju Rendiću Ivanoviću (1896. – 1993.), rođenom Stivanjaninu koji je kao dječak emigrirao u Čile, gdje je u Antofagasti postao iznimno cijenjeni liječnik i uz to autor preko pedeset zbirki pjesama, a zbog njegove iznimne humanosti, duhovnosti i društvenog doprinosa u Vatikanu je nakon njegove smrti pokrenut proces za njegovu beatifikaciju.
Simbolika ove skulpture nominalno posvećene svjetski najpoznatijem stivanskom iseljeniku, sažima kolektivno iskustvo tisuća otočana. Koncept spomenika temelji se na dijalogu dvaju figura: dječaka i zrelog čovjeka, koji komuniciraju pogledima. Figura dječaka referira na povijesnu činjenicu Rendićeva odlaska iz Sutivana 1900. godine, ali u širem smislu, taj dječak predstavlja sve one mlade koji su napuštali otok i kretali u neizvjesnu budućnost.
Taj odnos starosti i mladosti dočarava trenutak u kojem odrasli čovjek proživljava svoja najranija sjećanja, suočavajući se s vlastitim ishodištem koje je desetljećima nosio u sebi u dalekom svijetu.
Većina naših iseljenika čeznula je za povratkom u rodni kraj, makar u dubokoj starosti, ali velika većina njih nije taj san ostvarila. Ova ih skulptura virtualno vraća na njihov rodni otok. Spomenik tako prestaje biti samo portret istaknutog pojedinca i postaje spomenik cjelokupnom bračkom iseljeništvu.
On utjelovljuje iseljeničke nade, čežnje i uspomene, pretvarajući osobnu nostalgiju u kolektivni simbol transnacionalne povezanosti. Simbolika odlaska, koja je obilježila povijest otoka, ovdje nalazi svoj smiraj u činu simboličkog povratka, čime se zatvara krug identiteta koji širine oceana nisu nikad uspjele prekinuti.
Usporedo s ovim arhitektonsko-umjetničkim događajem, Narodna knjižnica Sutivan priprema i prigodnu brošuru „Otok u središtu svijeta: otok Brač, skriveni obrasci odlaska i povratka“, koja kroz stivansku mikropovijesnu paradigmu daje sliku cjelokupnog bračkog egzodusa.
O završetku radova i datumu postavljanja spomenika obavijestit ćemo vas naknadno.
