Jedan od najozbiljnijih slučajeva zabilježen je u jesen 2022., kada je farmaceutska industrija prijavila kritične nestašice antibiotika diljem EU-a.
Pandemija je dodatno ogolila problem jer se veliki dio sirovina za proizvodnju lijekova, a onda i sama proizvodnja lijekova preselila na druge kontinente, uglavnom Aziju.
U trenutku kad su se zatvorile granice zbog korone, potrgali su se opskrbni lanci pa se europska farmakoindustrija našla u jednostavnom problemu da obične sastojke za proizvodnju lijekove ne mogu uvesti. Europi se na bolan način obilo o glavu što je u povijesti, sada se pokazuje, olako prepuštala seljenje proizvodnje u Treće zemlje i to zbog jeftinije proizvodnje.
Sjetimo se i lanjske nestašice obične fiziološke otopine koja je u svojoj naravni ništa drugo nego destilirana voda i sol – ni toga nije bilo. Razlog? Zbog uragana Helena lani se zatvorila Baxterova tvornica u SAD-u. S obzirom na to da se radi o prilično jednostavnom proizvodu (sol i voda) isplati se jedino proizvodnja na veliko, a Europa je veliki dio zaliha u Europi izvezla u SAD. Posljedica? Nestašica i u hrvatskim ljekarnama koja nas je lani pogodila.
Kako je došlo do toga da zdravlje milijuna Europljana ovisi o tvornicama u Kini i Indiji, tko profitira od globalne ovisnosti, te što čeka hrvatske pacijente ako se trend nestašica nastavi?
Posljedice su dramatične, stanje je postalo toliko kritično da sad već govorimo o sustavnoj krizi u kojoj nestašice čak vrlo uobičajenih lijekova koje kupujemo i bez recepta sve češće nema.
RTL Detektor u nastavku istražuje razloge nestašica lijekova, kakva je situacija na hrvatskom tržištu, kako se farmaceutska industrija u Hrvatskoj bori s globalnim izazovima te ono najvažnije – kako do lijeka kad ga nema.
Tržište lijekova
Posljednjih godina zamjetan je trend konsolidacije industrije generičkih lijekova na razini Europske unije kao i daljnja globalizacija opskrbnih lanaca.
Zbog regulatorno utvrđene cijene lijeka koja ne uključuje sve troškove njegove proizvodnje i distribucije smanjuje se broj proizvođača pojedinog lijeka, što kontinuirano povećava rizik od nestašica važnih terapija za pacijente i zdravstvene sustave.
I javna nabave lijekova na nacionalnoj razini prvenstveno je usmjerena na postizanje što nižih cijena. Takav pristup doveo je do toga da europski proizvođači, zbog viših troškova proizvodnje, postanu manje konkurentni u odnosu na one iz zemalja s nižim troškovima, ponajprije u Aziji.
Proizvodnja jeftinija u Aziji
Široko rasprostranjena eksternalizacija proizvodnje i koncentracija farmaceutske industrije na globalnoj razini, dodatno je povećala ovisnost EU-a i stvorila strukturne slabosti u lancima opskrbe lijekovima.
Procjene pokazuju da su proizvodni troškovi u Aziji čak 20 do 40 posto niži u odnosu na one u Europskoj uniji. To je industriju potaknulo da, u cilju smanjenja troškova, premjesti velik dio proizvodnje izvan EU-a. Pa tako danas, čak se i najosnovniji lijekovi protiv bolova i visoke temperature, koje svatko od nas ima u svojoj ladici – paracetamol i ibuprofen – proizvode se u Kini.
Lanci opskrbe postali su znatno duži, složeniji i geografski rašireniji, što ih čini osjetljivima na prekide, kašnjenja i geopolitičke rizike. Iako su ti procesi ekonomski razumljivi, pokazali su se kao ključne točke ranjivosti unutar tržišta lijekova.
Europa ovisi o Aziji
EU u potpunosti ovisi o Aziji, kada je riječ o proizvodnji aktivnih sastojka za uobičajenih lijekova protiv bolova, poput već spomenutih, paracetamola i ibuprofena.
Prema analizi društva IQVIA (op. a. vodeći svjetski pružatelj usluga kliničkih istraživanja), čak 70 posto svojih aktivnih farmaceutskih sastojaka i 79 posto biokemijskih tvari koje služe kao osnova za proizvodnju lijekova, Europska unije uvozi iz Azije.
Razina ovisnosti iznosi oko 80 posto za druge lijekove za koje su već zabilježene kritične nestašice, uključujući antibiotik amoksicilin i salbutamol, lijek koji se koristi u liječenju astme.
Problemi u opskrbi
Istraživanje koje je provela Teva Pharmaceuticals Europe, čija je PLIVA Hrvatska članica, pokazuje kako 46 posto generičkih lijekova s Popisa kritičnih lijekova Europske unije isporučuje samo jedan dobavljač.
“Raznovrsna opskrba kritičnim generičkim lijekovima koji imaju veći broj proizvođača nužna je kako bi zdravstveni sustavi na održiv i kvalitetan način mogli zadovoljiti potrebe pacijenata. Međutim, ovo je istraživanje pokazalo da to nije slučaj kad je u pitanju opskrba većine kritičnih generičkih lijekova (primjerice kardioloških, onkoloških ili lijekova za bolesti središnjeg živčanog sustava te antibiotika).
Ovakvoj neizvjesnosti doprinosi i značajna razina konsolidacije dobavljača i povlačenje kritičnih generičkih lijekova s tržišta. Ovaj trend dodatno zabrinjava posljednjih godina, posebice zbog geopolitičkih napetosti, gospodarskih izazova i novih regulatornih zahtjeva, što značajno ugrožava skrb za pacijente”, navode iz Plive.
Inflacije raste, cijene lijekova padaju
Iako su u posljednjih 10 godina cijene robe široke potrošnje u Europi porasle u prosjeku za 30 posto, prosječne cijene generičkih lijekova na recept pale su za gotovo osam posto.
“Regulacija cijena koja ne uvažava inflatorne pritiske u kombinaciji sa sve većim regulatornim zahtjevima kao i novim propisima vezanim uz zaštitu okoliša utječu na ekonomsku održivost kritičnih generičkih lijekova u Europi, što prisiljava dobavljače na povlačenje lijekova s tržišta i ograničavanje ulaganja u obogaćivanje proizvodnih kapaciteta”, pojašnjavaju iz Plive.
Hrvatska farmaceutska industrija
Hrvatsku farmaceutsku industriju pokriva gotovo 100 posto hrvatskog tržišta generičkim lijekovima, a sve domaće kompanije koje imaju proizvodnju u Hrvatskoj generičkog su profila.
Riječ je o kompanijama Belupo, Hamapharm, Hospira, Jadran galenski laboratorij, Krka-farma Zagreb, Mibe, PLIVA Hrvatska, PharmaS, Sandoz, UPGL, Xellia, Zentiva koje su ujedno okupljene u Hrvatskoj udruzi poslodavaca – Udruga proizvođača lijekova (HUP – UPL).
Hrvatska farmaceutska industrija među vodećim je izvoznim sektorima te izvozi 70 posto proizvodnje. Ukupni godišnji prihodi u 2023. godini iznosi više od 1,5 milijarde eura, s ukupnim udjelom doprinosa u BDP-u od dva posto.
Do sada smo u Hrvatskoj uglavnom nalazili načine da zdravstveni sustav uspije odgovoriti izazovima kritičnih nestašica lijekova, prije svega zahvaljujući činjenici da različiti proizvođači imaju iste molekule za liječenje određenih bolesti i stanja.
To znači da kada nestane jednog lijeka, najčešće postoji alternativa s lijekom drugog proizvođača iste molekule i istog djelovanja.
Prema podacima HALMED-a, na našem tržištu u promet je stavljeno više od 3.500 lijekova, a svaki od njih se u nekom trenutku može naći u nestašici.
Izazovi u proizvodnji i reguliranje cijena
Hrvatski farmaceuti upozoravaju da već nekoliko godina zaredom, kao i u Europi, uslijed ozbiljnih globalnih kriza, svi ulazni troškovi za proizvodnju lijekova, kao što su energija, sirovine, pakiranje, transport i logistika te radna snaga, dramatično su porasli.
S druge strane, proizvođači nemaju mogućnost slobodnog određivanja cijena lijekova na recept kako bi barem djelomično amortizirali narasle troškove razvoja i proizvodnje, što se posljedično odražava na profitabilnost ali i održivost pojedinih proizvoda.
Sve to rezultira da se neki lijekovi, prije svega iz ekonomskih razloga, zauvijek povlače s tržišta, a događa se i da se pojedini proizvođač u cijelosti povuče s nekog od tržišta. U takvom okruženju, sve je manje mogućnosti korištenja zamjenskih lijekova.
“Hrvatska s 40 posto manje kritičnih generičkih lijekova u posljednjih deset godine, u odnosu na Europskih 30 posto, predvodi po broju povlačenja među 17 promatranih zemalja. Snažnija je konsolidacija vidljiva i po činjenici da 68 posto generičkih lijekova s Popisa kritičnih lijekova Europske unije već danas u Hrvatskoj isporučuje samo jedan dobavljač.
Ako se promatraju dobavljači s više od 60 posto tržišnog udjela taj broj raste na 91 posto kritičnih generičkih proizvoda koji ovise primarno o jednom dobavljaču. O jednom glavnom dobavljaču ovisno je 96 posto kritičnih generičkih proizvoda u području onkologije, 94 posto u području kardiologije, 83 posto u području lijekova za središnji živčani sustav te 80 posto antibiotika”, pojašnjavaju iz Plive.
Nestašice lijekova u Hrvatskoj
Najčešće nestašice lijekova u Hrvatskoj događaju se u pedijatriji i kardiovaskularnim terapijama te u području terapija za središnji živčani sustav u CNS-u (Central Nervous System), a upravo su za ta područja najniže cijene lijekova.
U razdoblju od 2022. do 2024. nestašice su se najčešće prijavljivale za liječenje sustavnih infekcija, za citostatike, za lijekove s djelovanjem na krv i krvotvorne organe, za lijekove s djelovanjem kardiovaskularni sustav te za lijekove s djelovanjem na živčani sustav. Razlozi nestašica su u većini slučajeva kašnjenja u proizvodnji i poteškoće u kanalima distribucije lijeka.
U ovom trenutku nije zabilježena nijedna kritična nestašica lijeka te za sve lijekove s prijavljenim poremećajem u opskrbi postoje dostupne zamjenske terapije.
Razlozi za nestašice su brojni – od povećane potražnje uslijed sezonskog porasta oboljenja, zatim problema logističke prirode, poput kašnjenja u isporuci sirovina, pa sve do poteškoća u proizvodnji i složenijih geopolitičkih zbivanja koja mogu utjecati na poslovanje farmaceutske industrije.
Postupak prijave nestašica
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet obvezan je o okolnostima koje mogu dovesti do nestašice lijeka bez odgode obavijestiti HALMED i Ministarstvo zdravstva, a za lijek koji je uvršten u listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i sam HZZO.
Iz HALMED-a napominju kako broj prijava nestašica nije mjerilo opskrbljenosti tržišta, već prilikom zaprimanja prijave nestašice lijeka HALMED evaluira njezinu kritičnost kroz dva ključna parametra.
To su dostupnost drugih, istovrijednih, opcija liječenja kojima se zadovoljavaju potrebe pacijenata (druge jačine/formulacije istog lijeka, generička supstitucija, terapijska supstitucija) te terapijska primjena lijeka (odobrene indikacije, rizik od izostanka liječenja).
Ako se nestašica okarakterizira kao kritična, HALMED u suradnji s nositeljima odobrenja i veleprodajama provodi plan smanjenja utjecaja nestašice na kontinuiranu opskrbu tržišta lijekovima te provodi sve predviđene zakonske mehanizme za premošćivanje nestašica.
“Povremene i kratkotrajne nestašice svih skupina lijekova uvijek su moguće, zbog kompleksnosti farmaceutske proizvodnje i niza čimbenika u lancima opskrbe, no kroz svakodnevnu komunikaciju nadležnih dionika pacijentima se nastoji osigurati odgovarajuća terapija za što postoje i zakonski mehanizmi”, napominju iz HALMED-a.
Kako do lijeka kada ga nema?
Opskrba lijekovima izrazito je kompleksan sustavu u kojem iz niza razloga može doći do povremenog zastoja. U takvim se situacijama koriste dostupni mehanizmi kako bi se pacijentima osigurala dostupnost terapija.
U slučaju nedostupnosti lijeka, on se nabavlja putem preraspodjele zaliha istog ili zamjenskog lijeka s tržišta druge države članice Europske unije, čime se pacijentima osigurava pristup potrebnoj terapiji. Kako teći cijeli postupak pojašnjavaju iz HALMED-a.
“Prvi regulatorni mehanizam koji se koristi u slučaju nestašica je suglasnost za unos ili uvoz lijeka koji nema odobrenje za stavljanje u promet u Hrvatskoj, a odobren je i prošao sve potrebne provjere u drugoj državi. U ovome postupku, HALMED-u zahtjev za izdavanje suglasnosti podnosi veleprodaja lijekova na temelju pojedinačnog liječničkog recepta ili izjave zdravstvene ustanove o potrebi za nabavkom lijeka.
Drugi regulatorni mehanizam koji se najčešće koristi za premošćivanje nestašica je davanje suglasnosti za izuzeće od obveze od opremanja lijeka na hrvatskom jeziku. U ovim se slučajevima lijek u promet stavlja u pakiranju i s uputom na jeziku zemlje iz koje je nabavljen jer bi dugotrajan postupak pripreme prijevoda i tiskanja upute znatno usporio postupak nabavke lijeka. Stoga liječnik koji propisuje takav lijek i ljekarnik koji ga izdaje trebaju pacijentu pružiti potpune informacije o lijeku, koje se inače nalaze u uputi o lijeku”, poručuju iz HALMED-a.
Reforma farmaceutske industrije u EU
Zbog sve izraženije ovisnosti o vanjskim dobavljačima odnosno uvozu iz Azije i osjetljivosti globalnih opskrbnih lanaca, europske države krenule su vraćanja proizvodnje ključnih lijekova unutar svojih granica i jačanje lokalne proizvodnje.
Pojedine zemlje krenule su zato u vraćanje proizvodnje u svoje zemlje – Francuski predsjednik Emmanuel Macron čak je predstavio plan o vraćanju proizvodnje ključnih lijekova u svoju zemlju – od antibiotika do paracetamola. Na francuskom popisu je 50 lijekova te je Macron poslao snažnu poruku da ta zemlja namjerava vratiti proizvodnju lijekova u svoju zemlju.
Europska unija pokrenula i je veliku reformu zakonodavstva farmaceutske industrije. Riječ je o unapređenju regulative usmjerene na poboljšanje pristupa lijekovima u svim zemljama EU i ažuriranje farmaceutske regulative u odnosu na mogućnosti koje donosi digitalizacija.
Jedan od najvažnijih propisa koji je trenutačno u izradi jest Uredba o kritičnim lijekovima (Critical Medicines Act – CMA), industrijska strategija za osnaživanje europskog farmaceutskog sektora.
Cilj joj je ubrzati administrativni postupak izdavanja potrebnih dozvola, osigurati pristup financijskim poticajima radi zadržavanja i jačanja postojećih kapaciteta domaće proizvodnje lijekova poticanja, kao i privlačenja novih investicija u proizvodne kapacitete.
Ono najvažnije zasigurno se odnosi na formiranja cijene. Uredbom bi se trebao definirati uvjeti za postizanje optimalnih cijena lijekova koje će spriječiti nestašice, uz istovremeno jačanje domaćih proizvodnih kapaciteta.
