U posljednjih dvadesetak godina lokalne političke kampanje prošle su kroz značajnu transformaciju, prateći promjene u društvu, tehnologiji i medijima. Nekad su se oslanjale gotovo isključivo na izravni kontakt s biračima putem plakata, predizbornih skupova i objava u lokalnim medijima. Danas, međutim, kampanje funkcioniraju u potpuno drukčijem medijskom krajoliku – u vremenu društvenih mreža, digitalnog marketinga i precizno ciljane, personalizirane komunikacije.
Digitalizacija je otvorila vrata neposrednijem, ali i zahtjevnijem načinu komuniciranja s biračima. Politički akteri više ne ovise samo o govorima na skupovima i objavama u medijima, sada su aktivni na Facebooku, Instagramu, TikToku, šalju priopćenja, snimaju video sadržaje i upravljaju oglasima koji ciljano dosežu specifične skupine birača.
Ipak, važnost izravnog odnosa s građanima nije nestala. Dapače, karakter, autentičnost i lokalna prepoznatljivost kandidata i dalje su ključni faktori uspjeha, a to je osobito vidljivo u manjim sredinama. U današnje vrijeme važno je sve: imidž, brza reakcija, dvosmjerna komunikacija i stalna prisutnost.
O tome kako su kampanje izgledale prije i što ih razlikuje od današnjih, razgovarali smo s političkim akterima koji iza sebe imaju više od deset godina iskustva u lokalnim izbornim kampanja.
“Nekad su plakati i skupovi bili sve”
Glavni tajnik HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije i voditelj županijskog izbornog stožera, Nikša Sentić, prisjeća se vremena kada je predizborna kampanja bila znatno jednostavnija, ali i osobnija.
„Lokalni izbori su uvijek bili najzahtjevniji jer se temelje na osobnosti kandidata koju treba predstaviti na pozitivan način. Prije 20 ili 30 godina znalo se točno što treba učiniti da bi kandidati pobijedili. HDZ je uvijek imao prednost u infrastrukturi – gradske i općinske organizacije, zajednice mladih, žena, branitelja. Sve nam to pomaže da artikuliramo poruke i dopremo do birača“, ističe Sentić.
Tada su, kaže on, u fokusu bili skupovi i izravna druženja s građanima. Kampanje su se vodile s pomoću plakata, billboarda, letaka i programskih knjižica.
„Okupljanja i proslave bile su važan dio za članove i simpatizere. Pandemija je to promijenila, ali danas se ta atmosfera ponovno vraća pa imamo skupove s nekoliko stotina ljudi“, dodaje.
Plakati su nekad bili glavni alat, a često je dolazilo i do ‘bitke’ za prostor.
„Bilo je premalo javnih površina za sve stranke pa su se plakati često lijepili jedni preko drugih. Sjećam se napetosti pred izbornu šutnju – svi su htjeli posljednji zalijepiti plakat i tako ostaviti dojam. Imali smo i vrhunske skupove, poput onog 2016. u hotelu Vrtovi sunca, s preko tisuću i pol ljudi.“
Sentić ističe da su nekadašnje kampanje bile „prijateljskije i korektnije“.
„Društvene mreže su nas malo udaljile. Danas je potrebno jako puno vremena da se napravi kvalitetan video koji će prenijeti poruke, ali to je realnost modernog doba. Osnovna pravila kampanje ostaju ista, a to su kontakt s ljudima, pošten i iskren razgovor, bez muljanja i lažnih obećanja. Sve ostalo se mijenja, bilo da se radi o plakatima, digitalnim alatima ili sadržaju“, kazao je tajnik županijskog HDZ-a Nikša Sentić.
“Prije je sve bilo iskrenije i neposrednije”
Bivši predsjednik dubrovačkog SDP-a, Mladen Gojun, također se osvrnuo na razlike između nekadašnjih i današnjih kampanja, ističući važnost izravnog kontakta s biračima.
„Nekad su osnovni alat bili politički skupovi, a ključnu ulogu igrali su mediji, od tiska do televizije, osobito za vrijeme sučeljavanja. Danas društvene mreže imaju važnu ulogu, posebno kada govorimo o mlađoj populaciji, i to je dobro jer tako približavamo politiku novim biračima“, kaže Gojun.
Prisjetio se i anegdota s terena.
„Tijekom skupova ljudi su postavljali pitanja, a odgovori su se davali odmah, bez zadrške. Danas imate više vremena osmisliti odgovor i cijele timove koji vam pomažu. No, ja osobno više volim tu izravnost, neposredni kontakt. Današnje kampanje su više isplanirane i pomalo sterilne, sve je pod većom kontrolom, a prije je sve bilo iskrenije“, kaže.
Gojun zaključuje kako novi načini komunikacije ipak imaju smisla osobito, dodaje on, u privlačenju mlađih birača, ali prema njegovom mišljenju, ljudska prisnost i izravnost ostaju nezamjenjive vrijednosti u lokalnoj politici.
“Tko dovede veću zvijezdu, ima više birača”
Predsjednik dubrovačkog HSLS-a Miho Baće, koji je u politici aktivan još od sredine 1990-ih, prisjeća se razdoblja kada su kampanje bile mnogo drugačije, ne samo po načinu komunikacije, već i po temama koje su dominirale.
„U to vrijeme gradonačelnik se nije birao neposredno, nego u Gradskom vijeću, što je već velika razlika u odnosu na današnji sustav. Nacionalne teme su dominirale lokalnim izborima, a liste su nosili lideri nacionalnih stranaka. Sjećam se kako je HDZ-ovu listu nosio Franjo Tuđman, a i druge političke stranke su na prva mjesta stavljale svoje politički istaknute ličnosti. Danas je to nezamislivo – birači su jasno poručili političarima da se bave lokalnim temama i rješavaju stvarne probleme“, ističe Baće.
Kampanje su tada imale i svoj showbiz aspekt.
„Najveće pitanje bilo je tko će dovesti popularnijeg pjevača ili bend. Grupa Magazin, Mišo Kovač, Severina… što je ime bilo zvučnije, više je ljudi dolazilo na skupove. Dijelile su se naranče, srdele, pekla se riba… To je bio način na koji su se građani privlačili u političke tabore“, prisjeća se Baće.
HSLS je, kaže, tada imao i prilično kreativne poteze.
„Iznajmili smo avion Cesnu s velikim transparentom i sloganom naše kampanje. Letio je iznad Dubrovnika i bacao promidžbene letke. Organizirali smo i plovidbu brodom koji bi pristajao blizu plaža pa smo dijelili sokove, lopte i kušine s logom HSLS-a. To je bila prava atrakcija“, govori on.
Danas je, zaključuje Baće, sve digitalno.
„Praktički možeš pobijediti na izborima, a da ne sretneš nijednog birača, sve se odvija putem društvenih mreža“, smatra HSLS-ov Miho Baće.
“Danas nema strasti i ni rasprave”
Bivši gradonačelnik Dubrovnika i politički veteran Andro Vlahušić, koji je godinama sudjelovao i pobjeđivao u kampanjama kao kandidat HNS-a, kaže kako današnjoj političkoj sceni nedostaje ono najvažnije, a to je prema njegovom mišljenju strast.
„Danas se sve prebacilo u virtualni svijet – dijele se statusi, filmići, objave… ali gdje je arena? Gdje su gledatelji? Gdje je stvarna utakmica?“, pita se Vlahušić.
Prisjeća se vlastite pobjedničke kampanje protiv Dubravke Šuice, u kojoj je njegov slogan bio poziv na promjene.
„Tada je sve gorjelo. Kampanja je bila sadržajna – stotine projekata i tematskih cjelina s obje strane. Sučeljavali smo se pred stotinama ljudi, u kinu Jadran. Ona je mene zvala Hans Christian Andersen, ja nju ‘plačljivkom’. Bile su to polarizirajuće teme: javna garaža, golf na Srđu, veliki projekti. A što je danas? Govori se o stanovanju, prometu i zdravstvu – bez prave polemike“, kazuje Vlahušić.
Vlahušić se prisjetio i detalja iz takozvanih “ratova plakatima”.
„Plakatiranje noću bilo je atraktivno. Svaka lokacija imala je svoju ‘vrijednost’, a stranke su se nadmetale tko će ostaviti jači dojam“.
Medijska scena, prema njegovu mišljenju, također je doživjela pad.
„Dubrovačka televizija tada je bila politička i dinamična. Danas imamo Libertas TV koja je više komunalna. Portali funkcioniraju kao Facebook profili političkih stranaka, a gotovo da ne postoje novinari koji se ozbiljno bave politikom. Medijska scena se promijenila, a dobrim dijelom je na to utjecalo financiranje vladajućih pa su mediji postali samo sredstva informiranja. Kad vas netko hrani, teško ćete istraživati dublje“, smatra Vlahušić.
Osvrnuo se i na svoj mandat kao nezavisni vijećnik.
„Ne sjećam se da smo se oko ičega ozbiljno zakačili. Sjetite se kad su ljudi došli pred moju kuću prosvjedovati zbog Žarkovice. Danas bi ih vjerojatno odmah privela policija. Nekad se raspravljalo do iznemoglosti, a sad je sve nekako svedeno na minimum“, zaključio je Andro Vlahušić.
Paralelno s ovim promjenama, otvara se i pitanje povjerenja u političke procese, etike komunikacije i manipulacije informacijama koje postaje sve važnije u kontekstu očuvanja demokratskih vrijednosti. Iako se kampanje mijenjaju, promidžbeni alati evoluiraju, temeljna svrha ostaje ista, a to je približiti se ljudima, čuti potrebe i ponuditi viziju budućnosti.
